Nekada davno, u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu privreda je bila toliko jaka da se radilo u tri smene. Večita obnova zemlje, socijalna politika kao u današnjoj Jagodini, vodilo se računa da svi moraju negde da rade. Makar to bilo i kao čuvar plaže u zimskom periodu pa još i u noćnoj smeni.
Većina zaposlenih je zaista i radila u nekoj od proizvodnih delatnosti, šila, kopala rudu i rmbala od deset uveče do šest ujutro. Jebiga, rudarima je ionako mrak i svejedno koje je doba dana. Važno da se radi, da zemlja prosperira. A onda, u pola sedam ujutro, umorni radnik na putu do kuće, svrati u kafanče da popije jutarnju kafu jer mu je žena već otišla u prvu smenu pa da ne pije sam.
Danas, to je pojam za alkosa ili nezaposleno lice kojim se pravda rano ustajanje ili kasno leganje.
- Izvolite?
- Pivo, hladno ako ima, nije bitno koje...
- Otkud pivo u sedam ujutro, da nije malo rano?
- Idem iz treće, meni je već smrklo...