
Najgori moguci odgovor:
Ima, dzema i leba
Ono što je zanimljivo, samo ljudska vrsta može da uživa u slatkišima za razliku od drugih životinja.
Pa tako postavljamo ovo pitanje kad god imamo potrebu za time. Ali kao odgovor obično dobijemo "ne", pa onda odemo do ormara da se uverimo u to i kad ne nađete ništa postoje dve mogućnosti:
1. Da se razočarani vratite u sobu.
2. Da se obujete i odete do dragstora, dragstor.
Lik1: Jel' ima nešto slatko?
Lik2: Ima!
Lik1: Šta?
Lik2: Sladak kupus.
toliko iritirajuća situacija ukoliko nemate ništa slatko pri ruci...da vam dođe da poludite kao Pinki i Švaba u Ranama i da nekog izrokate...
pod obavezno kad ovo pitate dobićete odgovor tip:A ha,evo džem,pekmez,slatko od šljiva,kompot...
kad kažem slatko mislim najmanje na j..... MIlka čokoladu...
Rečenica koja je uslovni refleks naduvanih likova. Sa promenom temperature koja označava ulazak u nečiji dom, ova rečenica se izgovara nesvesno i optimistično.
Iskusniji duvači/slatkokusci izbacuju "li":
Ima nešto slatko?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.