Izraz kojim nagrađujete svoje strpljenje, kada udobno zavaljeni gledate TV ili samo blejite sa nekim i oboje znate da bi vam bilo puno lepše sa čašom nekog soka / pića / kesicom grisina / CD-om iz druge sobe, pa zato čekate dok se druga osoba ne podigne prva i ode po zalihe za obojicu.
-Gde ćeš?
-Odo' samo po čašu voše...
-Aj donesi i meni jednu.
-(Gleda ga prezrivo);
-...'aaajde, kad si već na nogama.
-(Teška srca, mora da se pokori surovoj logici drugoga).
Израз који има највећу вредност кад је упућен некоме ко је сео пре делић секунде.
Лик А: (седа)
Лик Б: Е, ај кад си већ на ногама, донеси и мени то.
(...na pola si puta do onoga što mi treba)
Ovako počinje "molba" koja je upućena podređenom članu neke zajednice, a sve u cilju ne moranja pomicanja svoje sopstvene "težine"
veoma je česta pojava i ta, da kada podređena osoba sedi pored ove koja je "teška", molba počinje identičnim rečima
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.