
Posuda u kojoj se sipa hrana za krupnu i sitnu živinu. Obično pravljena od dobre oblice drveta izdubljenog u sredini ili sečenjem bojlera brusilicom na dva dela.
-Iha komšo, oprasila krmača dosta prasića.
-Sedam komada komšo.
-Sad vidi kako kidišu na korito, samo da im promešam malo ovu jarmu.
-Al su ješni mašala. Kvi, kvi, kvi. Drž, drž komšo obali krme korito.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Brate, oćemo ovu sarmu za ručak da podgrejemo?
-Može, može da pojedemo nešto na kašiku. Samo jedemo suvu hranu, dobiću zatvor u stomaku.
-Malo je zaleđena, sad će da odmekša na tihoj vatri. To tvoji poslali?
-Da još prošlog meseca. Der, der secni je malo nožem brže će stići.
*pade činija sa sve sarmom na patosu.
-E hajvane, obori korito sad ćemo jesti narezak iz menze. Joj moj studentski živote.
Predmet ispod koga sakrivamo stvari ili ljude u slučaju iznenadnog dolaska gostiju.
M: "Evo i' Kovačevići na kapiji, turaj gibanicu i salčike pod korito!"
M: "Dedi je ovo peta rakija, da ga mećemo pod korito pre nego što goste krene da davi sa svojim pričama?"
Izrabljeni dušek.
Da se držimo uputstva proizvođača i prevrćemo dušek na 6 meseci možda bi preventirali gaz, ali da li bismo bili Srbi?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.