Često postavljano retoričko pitanje u našoj zemlji. Da imamo more ili neke velike reke ne bilo ništa čudno da se prosečni šetač, pored plaže ili nekog keja, zapita gde se zaputila ta barka ali ovako, u ovoj našoj poprilično kopnenoj sredini, pomalo para uši. Pogotovo ako se uzme u obzir da ovo pitanje iznova postavlja neki čičica koji se zavaljen u fotelju svađa sa televizorom kada čuje na dnevniku da su mu opet smanjili penziju ili neki sredovečni gospodin dok lista aktuelna dešavanja u svetu. Izgleda da je taj brod baš odavno isplovio na pučinu ali nikako da uplovi u luku i spusti sidro...
- Ccc... Kuda, bre, više plovi ovaj brod?
- Šta je bilo?
- Ukrali sto dvajes' 'iljada iz pošte u Kragujevcu. Nekad toga nije bilo...
- Da, da... Kod Tita si spavao na klupi u Zagrebu sedamdeset pete i niko te nije dirao. Je l' tako beše?
- Prvo, nije sedamdeset pete nego sedamdeset sedme. Drugo, da se teraš u majčinu, je l' si čuo? Možeš ti da zajebavaš, al' tad ovoga nije bilo. Svaka vest neko nekog ubio. Pa dokle, bre, više?
- Dok ne pročitaš crnu hroniku. Ko ti kriv što čitaš ta sranja...
▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
- Brate, video sam juče Maretovu Ivanu kako se žvalavi sa nekim likom u parku.
- I to sutra da bude majka i žena... Pa kud plovi ovaj brod?
Retoricko pitanje, koje postavljas kada vec znas da je sve otislo u kurac
Fenseri u pub-u, i jos se zale na muziku;
Narodnjaci u rok kaficu, ali samo sredom, SKK?
Keva koja vadi dzoint, i zajedno pusite?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.