
Ako to radi žena onda je to po tradiciji kuvanje iz zanata, a ako to radi muškarac, onda je to umetnost.
Merilo je valjda količina zaostalog posuđa. Što ga je više, to si veći umetnik.
Osim očiglednih i svima poznatih značenja ove reči, kao što su potez u odbojci i proces pripreme kafanske tuče, postoji i manje znana opcija. Opcija kreativnog pretvaranja povrća prljavog od sveže zemlje iz koje je iskopano, krvavog parčeta mesa nedavno tragično preminule životinje i pokidanih listova i korenja kojekakvih travki u mala čuda gastronomije koja se po svom kvalitetu mogu meriti sa vrhunskim dostignućima nauke. Dobar kuvar može skuvati bilo šta, genijalan može od bilo čega napraviti hranu i naterati vas da u njoj uživate do imbecilnosti.
- Kume, šta gledaš u to šaranče već dva sata, seci i prži!
- Brate mili, prvi put sam upecao ovolikog šarana, hoću da ga spremim da nikad ne zaboravimo šta smo jeli...
- Jebeš ga, spremi onda pijanog šarana - ionako smo već pijani. Karapandža bi dosad spremio predjelo, glavno jelo i dve vrste deserta od tog šarana...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.