Kad ti službenica na šalteru neke od državnih ustanova bez upotrebe povišenih tonova i psovki objasni da nisi dobro popunio formular jer ti fali poziv na broj i zamoli te da to uradiš valjano i pošalje te na kraj reda pa ode na pauzu.
Kada sa plastičnim osmehom trpimo, nama inače nepodnošljive goste (najčešće rođake) zarad materijalne koristi (neretko hiljadu dinara, ,, za čololadu ") . Vrlo čest atribut ljudi sa ovih prostora.
Neko od starijih:
- Joj, pa što ne ostanete još malo?
- Jao, ostali bi, ali žurimo...
:okrenuvši se prema nama izgovara čarobne reči:
- Evo tebi hiljadu dinara, kupi čokoladu!
- Stvarno niste trebali, hvala... :e ajde sad beži u kurac: :veštački osmeh i okret za 180 stepeni:
Sposobnost da prema nekome budemo bolji nego što zaslužuje.
Kada dobijeni pamflet ne baciš u prvu kantu na vidiku već sačekaš da zađeš iza ugla.
Komunikacija sa osobljem u menzi.
-Izvinite, može li to meso, ali bez spanaca?
- E pa nisi ti ovde došao da biraš!
To je ono kad ti nešto fali. Ili kriješ nešto. A i kad hoćeš nekoga da zajebeš.
- Jao, što je fin onaj mladić!
- Aha... mora da je derpe...
- A što bre ovaj kelner stalno dolazi da pita jel sve u redu? Da nam nije pljun'o u supu?
- Jao što je fini onaj majstor! Sve lepo i uz osmeh, pa kaže ljubim ruke, pa hvala, pa dođite nam opet... E, a što nam je zamenu filtera naplatio 16 'iljada dinara?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.