
Kad ti službenica na šalteru neke od državnih ustanova bez upotrebe povišenih tonova i psovki objasni da nisi dobro popunio formular jer ti fali poziv na broj i zamoli te da to uradiš valjano i pošalje te na kraj reda pa ode na pauzu.
Kada sa plastičnim osmehom trpimo, nama inače nepodnošljive goste (najčešće rođake) zarad materijalne koristi (neretko hiljadu dinara, ,, za čololadu ") . Vrlo čest atribut ljudi sa ovih prostora.
Neko od starijih:
- Joj, pa što ne ostanete još malo?
- Jao, ostali bi, ali žurimo...
:okrenuvši se prema nama izgovara čarobne reči:
- Evo tebi hiljadu dinara, kupi čokoladu!
- Stvarno niste trebali, hvala... :e ajde sad beži u kurac: :veštački osmeh i okret za 180 stepeni:
Sposobnost da prema nekome budemo bolji nego što zaslužuje.
Kada dobijeni pamflet ne baciš u prvu kantu na vidiku već sačekaš da zađeš iza ugla.
Komunikacija sa osobljem u menzi.
-Izvinite, može li to meso, ali bez spanaca?
- E pa nisi ti ovde došao da biraš!
To je ono kad ti nešto fali. Ili kriješ nešto. A i kad hoćeš nekoga da zajebeš.
- Jao, što je fin onaj mladić!
- Aha... mora da je derpe...
- A što bre ovaj kelner stalno dolazi da pita jel sve u redu? Da nam nije pljun'o u supu?
- Jao što je fini onaj majstor! Sve lepo i uz osmeh, pa kaže ljubim ruke, pa hvala, pa dođite nam opet... E, a što nam je zamenu filtera naplatio 16 'iljada dinara?
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.