Prijava
  1.    

    Major Dragutin Gavrilović

    Tokom I svetskog rata komandovao je 2. bataljonom, 10. kvadrovskog puka, tokom odbrane Beograda, 1915. godine.
    Kada se vojska povukla iz Beograda i započelo je potpuno povlačenje iz vojske i naroda, što će kasnije biti poznato kao "srpska golgota", on i njegovi vojnici su ostali da obezbede odstupnicu, i da svojim životima uspore napredovanje Austro-Ugara i Nemaca.
    Kada je već bilo očigledno da je prestonica izgubljena, a kada je moral vojske bio potpuno uništen, major Gavrilović je svojim govorom pozvao svoje vojnike na taj poslednji juriš... poslednji prkos nadmoći protivnika... I skoro svi su izginuli...
    Ali je kranje osvajanje Beograda udružene snage Nemaca i Austro-Ugara koštao skoro 10 000 vojnika.
    Sam Gavrilović je bio teško ranjen, ali je preživeo...
    Doživeo je kraj Drugog svetskog rata, koji je proveo u nemačkom koncentracionom logoru, kada se vratio u Beograd, i grupa idiota ga ubila zato što je bio u gardiskoj uniformi... jer nije imao ništa drugo da obuče.
    Ironično, mnogi "komunistički" zvaničnici koristili su njegov govor, uz cenzuru, naravno, izbacujući "Živeo Kralj!".
    -----------------------------------------------------------------
    Kao mali naleteo sam na zapis govora u nekom starom broju Vojske (časopisa tadašnje VJ, mislim da se sada zove Odbrana) i odmah sam ga zapamtio celog, i nikada mi nije izašlo iz glave...
    Ne posmatram na celokupnu stvar kao "veliki patriota", niti sam monarhista i antikomunista, čak naprotiv, samo sam hteo predstaviti jednog čoveka koji sam po sebi nije učinio toliko veliku delo. Veliko delo su učinili njegovi vojnici, i svi koji su se borili za odbranu Beograda... Ali oni su verovali u njega, i kroz svoj govor on podseća danas nas na one koji su se borili, i koji su poginuli.
    Sećajući se Dragutina Gavrilovića, mi se u stvari sećamo 2. bataljona, 10. kvadrovskog puka. Ali opet, to je samo naziv, broj....
    Mi se sećamo ljudi, a Gavrilović je na neki način personifikacija njih..

    Tačno u 15 časova, neprijatelj će se razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao!
    Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz njenog brojnog stanja. Naš puk žrtvovan je za čast Beograda i otačbine. Vi nemate, dakle, da se bojite za vaše živote, koji više ne postoje... Zato napred u slavu! Za kralja i otačbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!

  2.    

    Major Dragutin Gavrilović

    Čovek koji je održao čuveni govor braniocima Beograda 1915. god. Naravno da su svi oni bili žrtvovani uzalud jer su Austrijanci uspeli već sutradan da istaknu svoju zastavu na zgradi Starog dvora. I da, čuveni major se izvukao živ, dakle toliko je omladine stradalo uzalud jer je on održao veličanstven govor o tome da moraju hrabro krenuti u smrt, a on naravno nije poginuo. Ova priča strašno podseća i na današnju Srbiju gde političari guraju mlade svojim izjavama na ulice ili u rat, a kada se sranje završi, oni izvuku svoje guzice, sednu u fotelje i krenu da pljuju tu omladinu kako su oni huligani i ratni zločinci i da je za to kriva porodica, škola i ne znam ti ko već jer su ih pogrešno vaspitali.

    "Vojnici, tačno u 15 časova neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem,
    razneti vašim bombama i bajonetima.
    Obraz Beograda, naše prestonice, mora da bude svetao.
    Vojnici!
    Junaci!
    Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja.
    Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine.
    Vi nemate dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje.
    Zato napred, u slavu! Za kralja i Otadžbinu! Živeo kralj, živeo Beograd!"

    Ili u prevodu: "Neki ćete da poginete, a neki ćemo da se vratimo!"