
...su omatoreli hiposi, prvoborci Woodstocka- White-a i Hajdučke česme, penzosi rodom sa Vračara, dripci koji su umeli da krenu stopom za Rovinj i nehotice stignu kod Popaja u Amsterdam na degustaciju "Libanca smejavca" "sinsemilla-e", cinkareni od KPJ žbirova, prevodioci Jack Kerouac-a, Zen priča (još se doštampavaju - kupi u Platou). Nekadašnji studoši raznosači mleka (deca su tvrdila da se mleko dobija od studenta) uz teško otplaćeni studentski kredit. Pasionirani čitači Alana Forda u Briskijevom prevodu. Pajtaši Pink Floyd-a, Radoa i Ragni-a, Joan Baez, Danijela Kon Bendita, Rudi Duchke-a....
.....diskretni obožavaoci Vukajlijaša, i VEOMA tužni ljudi zbog omladine koja je stasavala u mržnji i netrpeljivosti. Ojađeni što su im unuci prikraćeni svaki za po jednu lepu mladost.
....matorani koji su od 68 podmetali leđa pod pendrek da ne bi došli u situaciju da o sebi pročitaju ono što ja o sebi pročitah.....
Svejedno, kapiram, imaš od mene thumb up
Su imali cetrnaest godina 91-e kad je pukla Jugoslavija.
Nisu imali partijske knjizice, nisu cak ni zivjeli u Jugoslaviji, ali im se srce punilo radosti vec od austrijske granice.
Nosili su startasice, citali stripove, igrali se rata, smejali se nadrealistima i njihovim prorocanstvima...
Nocevali su kod Muslimana, jeli kljukusu prstima iz tepsije sa patosa... kod Hrvata u Zadru, iako nisu tad shvacali zasto im u pekari nisu htjeli prodavati "hlijeba", nego "kruha"...
Nisu pravili razliku izmedju brace Beogradjana i Mariborcana u posjeti rodnim krajevima.
Bilo im je dobro.
Zato danas mogu da razumeju jos matorije Licane i Grmecane i njihovu nostalgiju. Iako nisu samo "oni" imali monopolisticke pozicije u JNA :)
Ja. Zato se strpim i saslusam (pred)penzosa kad mi nesto govori. Zivot se ne uci (samo) na Vikipediji.
Oni ne bi ni postojali da Karadjordjevici nisu hteli da budu KRALJEVI SRBA,HRVATA I SLOVENACA....Koji su nam oni kurac trebali????Mi pobedili u ratu,sjebali Austrougarsku,a oni dobili slobodu i drzavu....Al' smo mi budale....
Matorci koji slusaju hitove iz bivse Jugoslavije na radiju Nostalgija
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.