
Nadljudski napori izabranih vođa za opšte i pojedinačno dobro, to jest ministara, dosledno poštovanje principa “kad je meni dobro biće i vama“- ili u jednostavnijoj varijanti“ne skijam se da bih vas nasankao, nego da svi skijamo“. Vrhunac mazohizma i pragmatizma. Osnovni preduslovi: briga, briga i zabrinutost, a umesto rešenja-ostavka kao moralni čin.
Za neupućene-nikada se ne daje ostavka na ministarsko mesto, jer naši ministri nisu ni Japanci, ni samoubice, već razumni ljudi koji su malo naduvali priču o tim savesnim Japancima. Ostavke se daju samo kad mora da se napusti neka sporedna funkcija u nekom sportskom društvu , savezu i sl. ili neka preterano važna, u nekoj radnoj grupi, koja se nije mogla izbeći.
Skoro svaki ministar-ka je u najboljim godinama za surfovanje i krivinarenje po odgovornosti. Stariji, mlađi(mlađa), svejedno.
Nesreća naših ministara je što nikada neće moći da pohađaju workshopove Bila Klinatona “Svet opstanka i progresa- antistres program sa praktičnim primerima za nove svetske lidere“ samo zato što su Srbi. A ako se to kojim čudom desi,njih niko ne pomeri, ministarčiće uvek do kraja mandata,a nama preostaje samo da duvamo saksofon.
Voznja gradom u mercedesu 5 km/h, iza tebe 10 crnih automobila, a ti kroz tamna stakla svojih naocara podrugljivo se smeskas jadnom narodu koji si nebrojivo puta presao
pa zgazio si coveka na pesackom...Pa sta ja sam ministar, i nisam ja vozio vec moj vozac, kome sam rekao da tako vozi jer sam kasnio na besplatan rucak u vladi
u Srbiji poznat izras za digo mi se pa mi se moze....
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.