
Nadljudski napori izabranih vođa za opšte i pojedinačno dobro, to jest ministara, dosledno poštovanje principa “kad je meni dobro biće i vama“- ili u jednostavnijoj varijanti“ne skijam se da bih vas nasankao, nego da svi skijamo“. Vrhunac mazohizma i pragmatizma. Osnovni preduslovi: briga, briga i zabrinutost, a umesto rešenja-ostavka kao moralni čin.
Za neupućene-nikada se ne daje ostavka na ministarsko mesto, jer naši ministri nisu ni Japanci, ni samoubice, već razumni ljudi koji su malo naduvali priču o tim savesnim Japancima. Ostavke se daju samo kad mora da se napusti neka sporedna funkcija u nekom sportskom društvu , savezu i sl. ili neka preterano važna, u nekoj radnoj grupi, koja se nije mogla izbeći.
Skoro svaki ministar-ka je u najboljim godinama za surfovanje i krivinarenje po odgovornosti. Stariji, mlađi(mlađa), svejedno.
Nesreća naših ministara je što nikada neće moći da pohađaju workshopove Bila Klinatona “Svet opstanka i progresa- antistres program sa praktičnim primerima za nove svetske lidere“ samo zato što su Srbi. A ako se to kojim čudom desi,njih niko ne pomeri, ministarčiće uvek do kraja mandata,a nama preostaje samo da duvamo saksofon.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Opet ti se okešaše na def, pravi si trendsetter.
Jbg, jednom vidiš Lunu Lu i dosta ti za ceo život, sve zna(š) :)