Postaviš definiciju u "sitne sate", čekaš prve ocene, od toga ništa. Spava ti se, glava nekontrolisano klimata na vratu, očni kapci se oklembesili do brade, čekaš, čekaš, čekaš i ponovo ništa. Pa onda ajde još malo, pa još malo i opet ništa. Minauta na minutu, svaka ko godina, i tek onda popizdiš prva ocena : prst na dole. Do qrca. Možda će sutra biti bolje? Ideš u "krpe" sa barem tristo nepristojnih, neizgovorenih reči, jer ih i onako niko čuti neće.
Posvećeno noćobdijama sa "olovnim" kapcima i lovcima na definiciju dana.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.