
Lopta koja je prešla u komšijino dvorište.
Ista kao i bušna.
To je ono jedino prazno sedište na sredini gradskog prevoza u koje imaš nameru da uvališ guzicu.
Stojiš na zadnjoj platformi i ne napadaš je odmah, da ne bi ispao ljakse, već malo popričekaš.
Krećeš polako ali avaj, kreće i onaj iz prednjeg dela vozila sa istom namerom.
Ubrzavaš korak i kad pomisliš da ti je lopta na dohvat ruke,
ukapiraš da će protivnik biti brži.
Staješ, hvataš se za šipku, gledaš kroz prozor i obavezno zviždućeš...
Ma ne, nisam hteo da sednem, nego volim da šetam po busu.
Golub debeljuca, između dva gladna penzionera.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.