To je ono jedino prazno sedište na sredini gradskog prevoza u koje imaš nameru da uvališ guzicu.
Stojiš na zadnjoj platformi i ne napadaš je odmah, da ne bi ispao ljakse, već malo popričekaš.
Krećeš polako ali avaj, kreće i onaj iz prednjeg dela vozila sa istom namerom.
Ubrzavaš korak i kad pomisliš da ti je lopta na dohvat ruke,
ukapiraš da će protivnik biti brži.
Staješ, hvataš se za šipku, gledaš kroz prozor i obavezno zviždućeš...
Ma ne, nisam hteo da sednem, nego volim da šetam po busu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Kad nećeš da igraš ko Gatuso, a ti šetkaj ko golub....;)+