
Finalni argument. Kec u rukavu svih ljubitelja rasprava čije priče počinju od kritikovanja Adilovog ponašanja preko umetnosti sušenja pršute do Miloševićeve politike devedesetih, tako da se oslanjaju na njega ako su pobeđeni i saterani u ugao. Di Maria.
-Ajde sine ako uradiš dobro taj domaći i kontrolni idemo ovaj vikend u Jerusalim. Taman malo da izađemo iz Tel Aviva.
-Ali tata ja ne znam da uradim ovaj domaći, teško je.
-Daj da vidim, šta ne znaš?
-Ovo drugi pitanje.
-Šta kaže. Kako je crvenkapa stigla do bake? Sine šta smo rekli, kad se izgubiš onda...
-Prati tokove novca!
-Bravo sine, vidiš kako znaš, ajde šta još ne znaš?
-Ovo peto pitanje. Mileva ima jednu ideju i Ajnštajn joj ukrade tu ideju, koliko na kraju Ajnštajn ima ideja?
-Pa šta smo rekli, kad ti nije jasan i očigledan ogovor, šta onda treba da kažeš.
-Neko je uzeo pare!
-Bravo, pokidaćeš ovaj kontrolni, bićeš ti bankar ljubi ga tata.
Najčešće objašnjenje zašto je u Srbiji nešto tako kako je, umesto da bude normalno ili barem malo bolje.
Pera: Sinak, nešto ne kontam: ovde svi pišaju iza ćoškova i onih silnih kioska. Šta košta opštinu da nabavi jedno 3-4 montažna toaleta?
Mika: Sine, kako ne razumeš, neko je uzeo pare da tu stoje kiosci, a ne klozeti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.