
Sirotinja, posmatrano iz ugla govornika. Bez elementarnih uslova za život, takođe posmatrano iz ugla govornika. Nekome je dosta leba da udrobi a nekome je džaba pršuta i sir između dva parčeta domaće pogače, uz čašu domaćeg kiselog da lakše sklizne. I priganice sa eurokremom pride. I neka salata, može i paradajz učetvero, možda glavica luka i prstohvat soli da se macne.
- Čuo sam da će ovi Rusi poslije primorja da navale na ove planine da kupuju.
- Ne zajebaj, kakvi Rusi, nemaju ti gaća na guzicu a ne para moju imovinu da kupuju.
- Nije, jadan, to su ti nudisti, naturisti, oni se tako nose.
Opaska upućena osobi koja vam je dala savet ili vas je uvredila...
- Mene si našao da učiš gde novac da uložim a nemaš gaća na guzici!
- Mene je našao da zajebava, pizda mu materina a nema gaća na guzici!
E, to je način da svakako deprimiranu osobu, sirotinju, ubijemo u pojam...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.