
Onaj koji i u crnoj rupi vidi svetlo na kraju tunela.
Onaj koji svjesno iskoci iz aviona sa pokvarenim padobranom sa ubjedjenjem da ce se on ipak otvoriti.
Odlazak na ispit bez da se bar jednom iscita gradivo.
Lik koji gaji nerealno visoka očekivanja kad su u pitanju ljudi, država, bog ili zakoni fizike. Samo po sebi i nije toliki problem što takav uvek očekuje najbolje koliko što ne razmišlja o tome šta će i kako će ako se desi najgore, tu najslađu dužnost ostavlja onima oko sebe. Stoga je po prirodi stvari svaki optimista od davnina okružen većim brojem pesimista kako bi se izbegle bar one najstrašnije posledice katastrofa koje ih neizostavno prate.
- Sine, da ne znaš možda gde je ona obostrana lepljiva traka, ona žuta?
- Eno je u plakaru na polici, koji će ti?
- Sad me upravo pitao komša da mu dam, eno ga prčka nešto oko kola.
- Ok, al ako slučajno krene njom da lepi onaj branik što mu je otpao prekjuče reci mu da to neće ići kako je zamislio.
- Pa nije valjda tolko blesav?
- Samo ga gledaj, takvog optimistu majka više ne rađa.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.