Vrsta jela. Na sam pomen ti se prijede... (mmm mljac mljac) ...anyway, ako moraš da pitaš: "Ima li nešto slatko?", u 99% slučajeva odgovor je - ne.
I, da, imaš potrebu za tim dok god si mlad ili se tako osećaš.
deda: "Ma ne mogu sine ja to, sipi ti meni rakiju!"
Džem! Usrani, jebeni, prokleti džem! Ili med! Ono što roditelji toliko forsiraju da je deci na kraju muka... Naravno, med ili džem, ne možeš dugo da ga mrziš...
Ja: Mama ima li nešto slatko? (misleći na eurokrem, čokoladu, bombone, u najgorem slučaju na kolače)
Mama: Ima sine, naravno.
Ja: *sav srećan*
Mama: Eno uzmi džema i 'leba...
Ja: Grrrr!!!
Opsesija. Gore od droge.
Ali onda, vremenom, kako starimo, gubimo potrebu za slatkisima, verovatno zbog povisenog secera ili zbog cinjenice da mozemo lako da bankrotiramo ako kupujemo i sebi i svojoj deci.
Hranjiva materija slatkastog okusa.
Gotovo je sigurno da to sto hocemo mama nema na "lageru".
Dete: Mama, ima li nesto slatko?
Mama: Imas u frizideru torte sa Ognjenovog krstenja, sape sto je pravila baba, mogu iz zamrzivaca izvaditi kolace sto su ostali od slave, a imas i plazma keks, cipiripi, jafa keks, ....
Dete: A vidis da nema nista slatko!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.