
Jedino što poštar može odgovoriti na glupa pitanja stanara: što nosite i koji su to računi.
- Stanite, stanite, što to nosite, poštaru?
- Nevolje, gospođo, kao i uvijek.
- Imate stav, mladiću, da znate.
- Gospođo, moram imati stav kad plaću već nemam.
- Momak, koji su to računi?
- Đavolji. Same nevolje.
- Momak, sram te bilo. Našao se sa starcem šaliti. Nisi ti baš svoj.
- Gospodine, u pošti Vam nema normalnih.
- Je li to sve za mene, poštaru?
- (nosi račune za čitavu zgradu od 16 katova) Je, je, sve za Vas. Same ovrhe.
- (skljok, skljok, ninu, ninuuu, oživljavanje, posljednja pomast) Nosit ćeš me na duši, nesretniče.
- Nema mjesta od moje klokanice.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.