
Jedino što poštar može odgovoriti na glupa pitanja stanara: što nosite i koji su to računi.
- Stanite, stanite, što to nosite, poštaru?
- Nevolje, gospođo, kao i uvijek.
- Imate stav, mladiću, da znate.
- Gospođo, moram imati stav kad plaću već nemam.
- Momak, koji su to računi?
- Đavolji. Same nevolje.
- Momak, sram te bilo. Našao se sa starcem šaliti. Nisi ti baš svoj.
- Gospodine, u pošti Vam nema normalnih.
- Je li to sve za mene, poštaru?
- (nosi račune za čitavu zgradu od 16 katova) Je, je, sve za Vas. Same ovrhe.
- (skljok, skljok, ninu, ninuuu, oživljavanje, posljednja pomast) Nosit ćeš me na duši, nesretniče.
- Nema mjesta od moje klokanice.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.