
Jedino što poštar može odgovoriti na glupa pitanja stanara: što nosite i koji su to računi.
- Stanite, stanite, što to nosite, poštaru?
- Nevolje, gospođo, kao i uvijek.
- Imate stav, mladiću, da znate.
- Gospođo, moram imati stav kad plaću već nemam.
- Momak, koji su to računi?
- Đavolji. Same nevolje.
- Momak, sram te bilo. Našao se sa starcem šaliti. Nisi ti baš svoj.
- Gospodine, u pošti Vam nema normalnih.
- Je li to sve za mene, poštaru?
- (nosi račune za čitavu zgradu od 16 katova) Je, je, sve za Vas. Same ovrhe.
- (skljok, skljok, ninu, ninuuu, oživljavanje, posljednja pomast) Nosit ćeš me na duši, nesretniče.
- Nema mjesta od moje klokanice.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.