
Reklama aktuelna polovinom devedesetih, snimljena kada se neko setio da tadašnjoj deci za debele novce proda 4 kasete sa epizodama nindža kornjača upakovane u plastični koferčić, i to baš nakon prestanka emitovanja istih na rts-u. Ako uzmemo u obzir izostanak svakog vida multimedijalne zabave kod srpske mladeži toga vremena, nameće se sasvim logičan zaključak da je neko zgrnuo dobre pare.
A tada sam baš bio srećan.
Kolektivna trauma, ultimativni mehanizam kolektivnog ispiranja mozga mladih generacija zapakovan u, naizgled, benignu reklamu za decu.
Scenario - dvadeset godina kasnije zazvoni telefon i glas “sa one strane žice” vam kaže: I KOFERČE, I KOFERČE.
Vi, naravno, kao hipnotisani, uzimate kilo eksploziva ili snajper i odoste “na misiju”.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.