
Reklama aktuelna polovinom devedesetih, snimljena kada se neko setio da tadašnjoj deci za debele novce proda 4 kasete sa epizodama nindža kornjača upakovane u plastični koferčić, i to baš nakon prestanka emitovanja istih na rts-u. Ako uzmemo u obzir izostanak svakog vida multimedijalne zabave kod srpske mladeži toga vremena, nameće se sasvim logičan zaključak da je neko zgrnuo dobre pare.
A tada sam baš bio srećan.
Kolektivna trauma, ultimativni mehanizam kolektivnog ispiranja mozga mladih generacija zapakovan u, naizgled, benignu reklamu za decu.
Scenario - dvadeset godina kasnije zazvoni telefon i glas “sa one strane žice” vam kaže: I KOFERČE, I KOFERČE.
Vi, naravno, kao hipnotisani, uzimate kilo eksploziva ili snajper i odoste “na misiju”.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.