
Osmi mart, čim padne mrak.
Ko joj ne uzme poklon, imaće neko vudu sranje na grbači...
Najnovija slava pravoslavnih naroda sa prostora bivše Jugoslavije. I šire. I ne samo pravoslavnih.
I poput ostalih slava, i ovdje je važno znati ko je prvi počeo...
- Hoćete li doći večeras kod nas na proslavu? Rezaćemo bundeve, biće slatkiša za djecu... Naravno, neka maska je poželjna, ukoliko nemate nijednu imamo mi?
- A odakle sada proslava? Noć vještica se nikada nije slavio?
- A bogami jesmo mi vazda slavili, bundeve i to, istina samo u krugu porodice ranije, znate, komunizam, nije se smjelo.
Praznik koji se ne prestaje slaviti zahvaljujući ovim namazanim sponzorušama u blještavoj odjeći ili debelih žensko-muških transeksualnih bodibildera sa ogromnom glavom u obliku tikve.
Vece kada djevojke nemaju potrebe da se sminkaju kad izlaze u grad...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.