Najlepši i najčistiji grad Srbije. Srpska Atina. Prestonica srpske kulture. Grad s najlepšim devojkama koje se mahom lože na Beograđane nadajući se da se preseliti u isti, za razliku od tih istih Beograđana koji grabe svaku priliku za odu u Novi Sad i smuvaju koju Novosađanku. Međutim, treba obratiti pažnju na povratak iz Novoga Sada, naročito na izlazu iz NS, jer je autoput u lošem stanju pa svi beže i krajnju, pomoćnu traku.
Elem, u Novome Sadu, tom čudesnom gradu živi mnogo pametnih ljudi. U njemu nema trke i frke. Sve teče normalnim tokom, i reko bi se da ljudi nisu mnogo opterećeni nebitnim stvarima.
Primećen je rezervisan stav vozača Novosađana prema vozačima s BG registracijama hvatajući svaku priliku da ih preteknu kako bi se pokazali da oni vladaju ,,svojim terenom". Ipak, BG drajveri nemaju toliko problema s uzbridaca i nizbrdicama, za razliku od Ravničar bojsa.
Novi Sad je svakako grad koji je najlepši za život u Srbiji. Taman po meri, reko bi se...
Grad u kojem nema piva posle 11h.
Grad takodje poznat po dobrim ribama koje nikako da izadju u neki kafic ili klub.
Grad u kojem iz nekog razloga nema nijednu svirku petkom uvece.
Grad u kojem taksi ne moze da kosta vise od 120 rsd kako god da okrenes.
Grad u koji zeli da se preseli barem 3 tvoje ortakinje ili bivse (ako si iz BG).
Grad u kojem kasirke rade brzinom kornjace.
Grad u kojem mozes peske da stignes svuda za manje od 20 min, a sudeci po odgovorima prolaznika sve je mnooogo daleeeeko.
Turista: Izvinite, gde je najbliza trafika?
Domorodac: Jel znas gde je Futoska pijaca?
Turista: Ne...
Domorodac: Uf... bolje da ti ides autobusom... to ti je mnogo daleko...
(posle 2 minuta lagane setnje u pravcu kojim si upucen nailazis na trafiku)
Grad u kome nikada necete pronaci Dunavski kej ako ga nepravilno akcentirate. Grad u kome je svako podozriv prema dodjosima, ali i u kojem je svako dodjos, jer je broj onih koji se zovu npr Ignjat Musicki zaista, zaista smesan.
Grad Bosanaca, Krajisnika, Licana, Hercegovaca, Crnogoraca, Sremaca i novijih Bacvana (sigurno nisu tu od Prvog svetskog rata). Grad usporenih ljudi i razlicitosti. Ipak, grad vazan za Srbiju.
Mesto u koje kad dodješ dobiješ glavobolju - tamo se ništa nije dogodilo već par vekova (to meštani tumače kao pozitivnu pojavu).
Grad je nastao tako što je grupa Srba odlučila da ode u Ameriku. Krenuli su iz Beograda i posle 2 dana pešačenja zaključili da je Amerika daleko i da je bolje da se nastane tu gde su se zatekli.
Novosadjanje često zovu "lale" zato što su tako prokleto vegetativni - kada bi ste u Novom Sadu na sred glavnog trga počeli da pucate na prolaznike, oni bi vam samo rekli:"Ta jel moš te biti malo tiši?"
Ako želite da steknete prijatelje u Novom Sadu morate im često pričati kako je njihov grad mnogo veći lepši, lepši, bolji i značajniji od (10x većeg) Beograda jer im to neverovatno prija.
Kultura je u Novom Sadu doživela procvat i kraj, pre par vekova, tokom Austrijske vlasti (danas je grad pod upravom SRS).
Svakako grad kao i svaki drugi + nešto eXtra smor.
1. Grad koji bi kad poraste voleo da bude Beograd
2. Metafora za los kvalitet zivota - "Im'o si zena kol'o je i decijih igralista u Novom Sadu!", "Naci ces zenu kad i parking ispred svoje zgrade u Novom Sadu",
3. Metafora za losu izgradnju Atine, cesto koriscena u Grckoj, pod uticajem neplanske i lose gradnje: "Atina je grcki Novi Sad!"
4. Urbana legenda, neistinita, prepricavana u celoj Srbiji: "Odakle si? Iz Novog Sada? Jao, ja bih tamo jako volela da zivim, on je jako lep... I tamo su ljudi jako kulturni... "
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.