Ako ste se spremili da čitate još jednu pljuvačinu na račun "Megatrenda" i sličnih institucija, preskočite ostatak teksta. Ovde je, zapravo, reč o državnim ustanovama.
Iz mnogobrojnih razloga- pre svega malograđanskih kompleksa spram toga gde će učenici iću u školu, za šta će se osposobiti i kakvo će zvanje steći (jer je, jelte, sramota ići na neki pošteni zanat, a nije sramota 20 godina guliti neki faks), stare dobre škole dobiše nekakve fensi (nakaradne) nazive, koje će u ušima građanstva i očima poslodavaca delovati elitnije. A u suštini, ništa se ne menja.
Stari naziv
OŠ "Aleksa Šantić" i OŠ "Slobodan Princip Seljo"
Novi naziv
Ogledna osnovna škola "Vladislav Ribnikar"
(napomena: gotovo je 10 godina kako sam je završio, a ni dalje mi nije jasno šta je tu toliko ogledno)
Stari naziv
Srednja mašinska škola "Petar Drapšin"
Novi naziv
Vazduhoplovna akademija
Stari naziv
Srednja birotehnička škola
Novi naziv
Srednja poslovna škola
Stari naziv
Drvno-prerađivačka škola
Novi naziv
Tehnička škola "Drvo art"
Stari naziv
Viša elektrotehnička škola
Novi naziv
Visoka škola elektrotehnike i računarstva strukovnih studija
Stari naziv
Srednja škola za ometene u razvoju "Petar Leković"
Novi naziv
Srednja zanatska škola "Petar Leković"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Колико ово у ствари јебе. *