U Srbiji znači znati što više nepotrebnih informacija i komplikovanih reči i da te pritom ne razume 90% okoline, kad sa njima razgovaraš.
Imaš mišljenje o svemu, samo što to "sve", ima veze sa tvojim životom, koliko i Palma sa zdravom pameću ili Albanija sa turizmom, a kad treba da rešiš svoju situaciju, ništa po tom pitanju ne radiš, samo ističeš da ti je situacija loša, jer okolina i država ne cene tvoju neponovljivu genijalnost.
Primer 1.
Baba: Pero, ovi političari svi lažu.
Unuk: Baba to je diskutabilno. Ima političara koji su u koliziji sa zapadom, pa ne mogu da dođu do vlasti, drugi po precedenciji treba da rade tako što će učiti iz predhodnih grešaka, a po biostatici, nećemo mi dugo, 100%!
Baba: ... Da, da ...
Primer 2.
Otac: Je li, čujem naš'o si devojku, a?
Sin: Da, u koherentnoj smo zajednici, prožimamo se...
Otac: Ma, reci na srpskom, koji kurac sad... Ti si mi neki obrazovan čovek, je l'? ... Nego jebeš li ti to, pusti ti prožimanje?
Primer 3.
Ortak 1: Jesi vid'o, Jadranka Šešelj se kandidovala za predsednika!
Ortak 2: Jesam. To je sve na vrlo amorfan način providno, svi su oni isti, dok mi narod samo kontraburiramo.
Ortak 1: Pusti ti to. Kako ćeš završiti faks, već tri godine si na prvoj?
Ortak 2: Država je za to kriva, jer me sistematski uništava.
Osoba koja ima obraz, izumiruća vrsta u Srbiji.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.