
Ovom sintagmom obicno pocinje svako unapred otpisano obecanje, dato samom(j) sebi i/ili drugima.
Od ponedeljka:
- prestajem da pijem
- prestajem da pusim
- pocinjem da trcim
- pocinjem da ucim...
itdetc
Početak rečenice ( vezane uglavnom za novo poglavlje u životu ) koja se uglavnom nastavlja nekom glupošću koju sigurno nećemo ispuniti navedenog ponedeljka ali je iznova i iznova ponavljamo iako je i taj sledeci put u najavi promašaj kao i prethodni. Kao da nijedan drugi dan nije dovoljno dobar da se nešto počne.
A: Od ponedeljka...
...počinjem da učim.
... prestajem da pušim.
... krećem u teretanu.
B: Pfffff... važi, kako da ne! Da je od srede pa i da ti poverujem.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.