Kad se svako jutro budiš u zemlji Srbiji. Ustaješ i tog trena počneš da veruješ da je danas tvoj dan, napraviš korak i padneš. Izadješ iz kuće, oklizneš se i padneš. Čega god se uhvatiš sjebeš nešto ili te sjebu drugi. Odeš na faks, padneš. Vratiš se utučen kući, ćale popio otkaz u firmi posle 28 god. Odeš uveče u grad da sve zaboraviš, napiješ se i opet padneš. Dovučeš se nekako kući, u kupatilu opet padneš. Probudiš se sutradan čio i veseo kao da ništa nije bilo. Pun volje za životom. Ustaješ, praviš par koraka i opet padaš. E, neka padam makar padam po svojoj zemlji i po svom gradu. Neću da idem. Ostajem ovde, ostajem jer mi makar ODANOST polazi za rukom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.