...onaj osjećaj je "veliki prasak" u malom , dobrano urezan u sjećanje, teško ponovljiva pojava onog "nečeg" u vama što je proradilo u tom trenutku...
...bio je sasvim običan dan u godini ...vaša 8 ili 9 godina, uostalom nije ni bitno..sjećate ga se po tome što ste sa velikim uživanjem jeli kornet sa čokoladom , a napolju je bilo +30... mio okus čarobnih granulica vanilije pomješane sa kakaom je golicao vaše ždrijelo, dajući vas osjećaj potpune lagodnosti... i onda...onda je iz auta izašla "ona", sama personifikacije Delajle u tom trenutku za vas... sa širom otvorenim ustima gledate u to devetogodišnje, za vas tada najslađe biće na svijetu...kornet vam ispada po novoj bijeloj majci i mjenja joj opis...po povratku kući dobijate batine koje su svakako bile za pamćenje, ali ahajjj...vi ne pamtite to...
...devet godina kasnije...u redu ste za naplaćivanje kupljene robe u mega -marketu...u rukama držite novi par bijelih (u sebi mislite-šmekerskih patika)...i onda...onda na dvadesetak metara od vas prolazi ona....Delajla...osjećaj se vraća...ni ne misleći hitate da je stignete... aliii avaj....patike nisu plaćene a one su vam u rukama...odvratan pisak se prolama dvoranom....čuje se..."hvatajte lopova!"...i hop, u trenutku ste na zemlji...ali ahaaajjj...vi ne pamtite ispitivanje ni šamaranje policajca....
...tri godine nakon toga...ulična trka...jedan ste od organizatora-jedan od redara...trudite se da sve bude u najboljem redu...klinci oko vas pokušavaju da vas zavitlavaju ne bi li slučajno tako dobili kredibilitet "opasnog frajera" pred curetcima koji se muvaju oko njih...a onda...iz novog modela BMV-a izlazi gosn-Gojković,organizator trke...otvara lagano suvozačeva vrata...a iz njih izlazi...Delajla...sa njim ruku pod ruku...mučina sa osjećajem pakosti,zlobe i ljubomore prolazi kroz vas...ali ni to ne pamtite...pamtite nju...pamtite osjećaj da ste je vidjeli...
...nekoliko godina kasnije...žurite da stignete na sastanak sa drugarima...slučajno krajičkom oka na klupi pored autobuskog stajališta primjećujete tužnu žensku osobu, sa rukama preko lica i umazanom šminkom...prilazite...oprezno..pitate da li je sve uredu...kao odgovor dobijate samo jecaj...pitate još jednom...muk...tišina...jecaj opet...sjedate pored nje i opet pitate isto glupavo pitanje...ona podiže glavu...vidite lice puno razmazane šminke, maskare koja se otopila pod bujicom suza i tužne plave okice....ali vidite...vidite...naponon ste sa...Delajlom...opet osjećate "onaj" orgazmički doživljaj spasenja od kataklizme...
se javlja u nedostaku vokabulara, da autor izrazi svoja prava osjećanja prema nekoj pojavi
