
Toliko loše vremenske prilike, da ni psa na ulicu ne bih isterao.
Vreme od pada mraka do svanuća, kada čopor napuštenih lutalica okupira park i prostor za parkiranje oko zgrade...
To je trenutak kada hvata najslađi san,a napolju se zalaju džukele iz komšiluka razmenjujući tonove od brundanja mečke do avlijanerskog vriskavog lajanja.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.