
To je kad se prvi odvališ od alkohola na nekom rodjendanu, žurci ili jednostavno u gradu, pa kreneš da se razbacuješ parama i svojim inventarom: baciš svoje ključeve u masu usled transa prouzrokovanog nekom pesmom "koja pogađa", izgubiš mobilni ili neka dokumenta, novčanik, jaknu, patiku ili bilo šta drugo...
Iznervirani drugovi te onda vode (ili nose) kući pre 12 sati ili (u boljem slučaju) ti sam kreneš.
Sutradan pak, na vratima ti se pojavljuju ortaci koji ti donose izgubljeni inventar od prethodne noći, smeju ti se u facu i zajebavaju te zbog toga još mnogo, mnogo godina...
Sindrom osobe koja dolazak ponoći oglašava sa fantastičnim uzbuđenjem. Pomislili biste da je u pitanju događaj koji objašnjava naše bitisanje na ovoj planeti, daje smisao svemu što postoji, ključ za vrata sreće i mudrosti.
- Kad dolazi Mare?
- Ne znam, oko keca.
- Pa koliko je sad?
- Ček da vidim... Dvan'est sati?! Ponoć jebo te!
- Šta ti je, jesi Pepeljuga?
- Nisam.
- Pa šta se cimaš onda? Sedi i uzmi pivo.
----------------------------------------------------------
- Hoćeš da prošetamo malo? Zagušljivo je ovde...
- Ne znam, koliko je sati?
- Pa oko dvan'est.
- Dvan'est? Već?! Pa kad pre?!
- Pazi, vidim da nemaš staklene cipelice, stoga mogu da konstatujem da nisi ni u kakvoj opasnosti. Ako baš želiš da se neki deo tvoje odeće ili obuće izgubi, mogu da se pobrinem za to.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.