
Deo grada, neplanski predviđen za bacanje smeća, crkotine i toksičnog otpada...
Carstvo divljih deponija, u kome vladaju kuga i botulizam.
- "Au Mile, lipsala mi krmača čoveče..."
- "Nemoj da pričaš, pa od čega bre?"
- "Crveni vetar, izgleda... Šta ću s' njom sada, jebote?"
- "Ajde sačekaj da doteram kombi, pa ćemo je baciti kod pruge..."
_________________________________________________________________
- "E kume, završismo i ploču, fala Bogu..."
- "Fala Bogu baš... aj' u to ime... (guc, guc, guc, gulp)"
- "A šta ćeš sa svim ovim šutom...? Pogledaj koliko je toga..."
- "Sa' ću ja da okrenem Radeta šofera, da on dođe sa svojim FAP-om, pa da mi to natovarimo, i pravac kod solane... Ko ga jebe, nismo ni prvi ni zadnji koji su tamo bacili..."
Prebivaliste svih provincijalaca koji studiraju u nekom od vecih gradova, prevashodno u Beogradu.
Ej, cao, odakle si?
- Cao, pa jaoj, ja sam sa periferije.
Sve mi je jasno...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.