Konzumiranje stvari koje prvobitno nisu predvidjene za jelo, poput dugmadi, klikera, maltera, veštačkog voća, listova majčinog fikusa i kreme profesora Milojevića. Poremećaj ishrane koji se uglavnom javlja kod dece. I studenata.
Priznavanje problema sledi kada otvoriš frižider, nadješ tartar-sos, gnjecav paradajz i zalutao komadić petit beurre keksa i pomisliš da ćeš biti sit do ručka u menzi:
-Gospode, ja sam bolestan!
Хорс, пајдо. Хероин.
- Сине, ди нам је вепар? Врата на обору затворена, а њега нигди нема.
- Отиш'о за пику, кево.. јебига. Ноћас сам га одвезао.. ма биће.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.