
Poslednja dva do tri prsta piva iz plastične flaše od 2l. Nekoliko santimetara čiste pivske tuge, obično toliko izmućkan i ugrejan da i najiskusnijeg pivopiju baca u melanholiju. Niko ga ne bi pio, ali niko nema petlju da ga prospe. Pravično rešenje je da se svima sipa po malo dok se ne potroši, neki ga odmah mešaju sa taze pivom iz nove flaše jer ne mogu da ga podnesu onako tužnog i sakatog na dnu čaše…
- Uuuu, pa što si meni sipao sav pišorak?
- Pa dobro, nema veze, ‘oceš da se menjamo?
- Aaaa, neću, ja imam više…
Jutarnja kafa zakuvana sa samo četvrtinom kašičice. Ima prozirno bran boju i skoro da i nema ukus. Nedostatak kafe naravno primećujete tek kada voda provri te nemate vremena da odete do prodavnice. Uostalom i da primetite na vreme ne biste otišli, jer pre dobre jutarnje ne znate da baratate delovima tela. U tom sučaju se vraćate u krevet i čekate da neko drugi od ukućana (ako ih ima) ode do prodavnice i kupi kafu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.