
Lik kojeg znate dugi niz godina a o njemu ništa ne znate.
U osnovnoj školi je sedeo u drugoj klupi, nosio naočare i ćutao... U srednjoj je sedeo u prvoj klupi, nosio naočare i ćutao... Nikada nije odgovarao, tako da ne znate ni da li ume da priča. Na poslu je gledao u monitor i ćutao. Kad je dobio otkaz, ubio je šeficu, pojeo joj vratnu arteriju, kastrirao je, i urinirao joj po jetri koja je bila zakucana za čiviluk. Branio se ćutanjem. Kada ga nešto pitaju kako bi ga barem malko otvorili, on klimne glavu i okrene se. I ljudi se osete kao da su se mučili oko jednog pistaća pola sata, raskrvarili palac i kažiprst, a on im ispao a nisu ga ni načeli...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.