Plemensko pravno društvo je sustav u kojem pravo ne služi da ograniči moć,
nego da je simbolički legitimizira.

To je sustav u kojem pravo ne proizlazi iz apstraktnih normi, nego iz pripadnosti grupi (plemenu) i gdje vrijedi različito pravo za:
unutarnje članove (elitu) i vanjske članove (građane). Drugim riječima, nije bitno što piše u normi, nego tko je subjekt.

Ključne karakteristike: status umjesto norme; tko si važnije je od toga što si učinio. Primjeri: regulator i dobra vjera, građanin i dužna pažnja te radnik i osobna odgovornost.
Ista radnja, tri pravna režima.

Član plemena može biti stožer, ministarstvo, regulator koji djeluju kolektivno, odlučuju kolektivno, odgovaraju nikako. To je točno struktura plemena gdje starješine odlučuju, ali ne odgovaraju.

Soft law kao plemenski običaj su preporuke, smjernice, mišljenja koji sačinjavaju običajno pravo elite. Nisu zakon, ali svi ih moraju poštovati, samo pleme ih tumači, pleme se njima štiti.

Sud kao vrač gdje sud ne pita je li istina?
Sud pita je li legitimirano kao vrač što u plemenu potvrđuje poredak, ne dovodi ga u pitanje i racionalizira odluke starješina. To je čisti tribal custom law.

U plemenskom pravnom društvu vrijedi gdje zakon vrijedi različito, ali legitimno. Razlika nije u tekstu zakona, nego u strukturi moći koja ga tumači.

Plemensko pravno društvo pogađa socijalnu realnost gdje je lojalnost važnija od norme, pripadnost važnija od istine, status važniji od odgovornosti i ritual (procedura) važniji od smisla. To je pravo kao društveni ritual moći, ne kao racionalni sustav.
Domorođačko stanovništvo.