Reči koje su govorile naše dede kad su morali da idu iza kuće do WC-a, onda kada su sredine bile konzervativne i bilo je sramota reći ''Odo da serem''. Za razliku od muškaraca, žene ovo nisu ni smela da spominju.
Deda: De je Kurir?
Unuk: Šta će ti? Tri puta si ga pročito od jutros.
Deda: Ajde bre, hitno, gde je???
Unuk: Šta će ti bre?
Deda: Moram po radi sebe, gde su bre?
Unuk: Aaa, pa što ne kažeš da moraš da sereš? Eto ti ih ispred očiju, na stolu.
Пишати.
-Унук: Де ћеш сад...почиње утакмица.
-Деда: Морам по ради себе да ме не протера баш у току.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.