
To ti je kad te rođeni otac gađa sa video kasetom.
- Šta si bre ovo kupio, a? Oćeš gledaš, a? A tri keca! Aj marš u sobu da učiš!
To vam je kad gledatu onu inspirativnu vrstu filmova poput Titanika (za zaljubljene) ili Ramba/Rokija (za siledžije) pa se poistovetite sa glumcima i njihov uspeh/neuspeh prihvatate kao svoj (u psihologiji se ta vrsta odbrambrenog mehanizma naziva identifikacija), a njihove emocije prihvatate kao svoje. U trenutku gledanja ste zaneseni likom i delom vašeg junaka/junakinje, želite da postanete baš kao on/ona, jer vas je film jednostavno dirnuo do srži. Taj zanos nestaje 15 minuta nakon završetka filma, kada se vratite u realnost i nastavite da živite koliko god nezadovoljni bili sami sobom.
Zaneseni gledalac (nakon gledanja Rokija 4, samom sebi): uf, extra, Roki je moj idol, sutra krećem da treniram boks a možda ću da svratim i do teretane.
Ceo sledeći dan proveo je za kompjuterom...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.