Prijava
  1.    

    Pojava

    Budala. Ona teška budala, budaletina.

    Osoba koja nije u stanju ni sediše u autobusu da ti sačuva, a o dvema nacrtanim ovcama i da ne govorimo. Osoba koja ti je puškicu na pismenom iz matematike bacila kad ne treba i zbog toga si leteo napolje, a da je pritom cela situacija ispala urnebesno smešna. Idiot koji je na pitanje roditelja da li puši, sa najboljom namerom odgovorio sa "Ne. Ni ja, ni on" jer se mučeniku smrzlo govno na samu pomisao o mogućim posledicama.

    Tvoj ortak koji vas je milion puta zavio u crno, milion puta si bio kažnjen, milion puta nisi mogao da sedneš na dupe od batina. Ortak za kog si milion puta rekao da nećeš nikad više ništa u životu od njega da potražiš niti da mu daš, a pojeo si govna. Pojeo si govna jer ga voliš, bez obzira na sve najebotine kroz koje si prošao, znaš da je kroz iste prošao i sam i znaš da je i njemu bilo isto kao i tebi.

    Budala, sa kojom ćeš se jednoga dana sećati svih budalaština kroz smeh i iz svega izvući bar nešto pozitivno, ma koliko to teško bilo.

    - Čika Nikola, čuo sam svakakve priče za tebe i mog matorog iz mladosti. Je l' to sve istina ili...?
    - Većina. Tvoj matori je bio pojava. Jednom su ga zaustavili, a on nije još imao dozvolu, a ni ličnu kartu pa se gospodin predstavio kao ja i meni je stigla kazna.
    - Stvarno? I?
    - Pa ništa. Došla kazna kod mene, moj otac hteo da me odrobija, ali kasnije smo se raskusurali.

  2.    

    Pojava

    Kao reč u sklopu sintagme pojava je veoma rasprostranjena. Tako imamo natprirodnu pojavu, pojavu raznih tehnoloških inovacija, pojavu novih bolesti, pojavu lekova za iste, pojavu rešenja za do tada nerešive probleme, pojavu novih proizvoda bez kojih smo jedva i živeli...

    Pojava kao singl reč predstavlja opis nečijeg ulaska u vidokrug, odnosno kako nekoga doživimo kada ga ugledamo. Tako imamo klasičnu pojavu, originalnu pojavu, pojavu sa pratećim elementima, pojavu koje bolje da nije ni bilo, iznenađujuću pojavu, komičnu pojavu...

    Classic: Ćao, gde ste, rukovanje sa svima u društvu.

    Original: Zdravo, pa gde ste, rukovanje sa svakim na poseban način, kratka priča sa svakim.

    PSPE: Recimo, podrigivanje, čim uđe podrigne, i smatra da je tako pozdravio sve prisutne, onda krene rukovanje...

    PKBDNNB: Kada ti se keva pojavi na vrata dok " gledaš film" sa devojkom.

    Iznenada: Kada se pozdravljaš sa drugom ( ili bilo kim drugim) koga nisi 100 godina video, i u momentu kada shvatiš da je to on, osetiš se zaprepašćujuće iznenađen.

    Comics: Oni ljudi koji izazivaju smeh u društvu samim tim što su se pojavili, a kamoli da nešto kažu, provale ili krenu da se pozdravljaju ( Likovi)

  3.    

    Pojava

    Prijevremeno penzionisani krkan sa dobrim autom obično jaguar ili rover 75 kome voli da tepa: npr. mačak, dijete... Osobenjak koji po čitav dan ide od kafića do kafića i sjedi sam, naravno uvjek elegantno obučen. Obožava da se sukobljava s konobarima i drugim gostima. Priča kao iz bureta i pije schweppes bitter lemon sa dodatnim komadićem limuna. Oni rijetki koji imaju čast da sjede s njim trpe monologe iskusnog i obavještenog pojave koji sve zna i u sve se razumije. Čistokrvni narcis!!!

    - Bog te jebo, ja ti kažem da će Vlada odobriti taj zahtjev, a ti mi ne vjeruješ. Evo vidiš pa ja što kažem to mora biti tako, makar na kraju i ja sam morao kumovati takvom epilogu.
    Prilazi konobar i kaže izvolite, na šta Pojava obavezno pravi grimasu i počinje svoj dobro izvježbani monolog: Šta izvoli, Bog te jebo, pa ja sam gospodin za tebe, njemu (misli na osobu s kojom sjedi) možeš reći izvoli ali ne i meni ja sam za tebe velika maca.... bla bla ......
    Konobar nakon bitne životne lekcije odlazi do šanka: - Daj jedan šveps i jednu kafu kraću, i ima li trulog limuna?? - Što? - Ma onako pitam :D

  4.    

    Pojava

    Osoba čije se enigmatično prisustvo samo konstatuje, sa minimumom posvećene pažnje i bez ikakve interakcije sa istom.

    - Detektuj ovu pojavu.
    - Vidi stvarno. Mislio sam da je okrenuta leđima.
    - To su naočare za sunce. Gde su tebi cvikeri?
    - U džepu. Boli me glava kad čitam bez njih.
    - Sad znam da si pošao u kladionicu, ništa drugo i ne čitaš sem kvota.

    (misteriozna figura u crnom) - Momci, znate li da je na današnji dan pre petnaest godina ubijeno deset Albanaca u šumama oko Prizrena? Pogledajte ovaj letak, niko nije odgovarao za taj zločin, navodno su odgovorni monstrumi poginuli u istim tim šumama. Čisto zataškavanje. Momci? Alo, jel me slušate?

    - Sećaš se kad nam je Naučnik pričao da ako uzmeš liste iz svih kladionica, možeš da raspodeliš uplate da sigurno dobiješ?
    - Moje noge se sećaju. Na šta smo beše potrošili trijes dinara dobitka?
    - Na poklon za Naučnikov rođendan. Tad sam počeo da nosim cvikere, spontano sagoreo dabogda.

    - Momci? Ej! Klerofašisti, znala sam. ISTINA ĆE BITI REČENA!!!