Jedini razlog zbog kog sam se, kao klinac, radovao odlasku u robne kuće & tržnjake...
Jedva sam čekao da mama završi svoj dosadni obilazak sprata, da bih ponovo mogao da se popnem ili spustim...
Na ulazu:
- "Mama ajmo odmah na prvi sprat, ovde nema ništa zanimljivo..."
- "Ali htela sam da pogledam neke cipele... Obuća je ovde, u prizemlju..."
- "A pogledaćeš kad siđemo... aaaajmoooooo"
Na spratu, posle pola minute:
- "Mama, ajmo dole da vidiš cipele..."
- "Dete dosadno si... idi pa se sam spuštaj niz stepenice."
- "Toooo, hvala ti mamice..."
Obične stepenice pod dejstvom veće količine alkohola.
Омиљена дечја занимација и страх и трепет свих мама. Укључује сумануто пењање степеницама "за силажење" и обратно, уз дечји покушај да се докажу против ове текуће машине.
Bilo koje stepenice pri povratku iz kafane.
Jedina stvar koja nas vodi ka vrhu, a ne očekuje ništa za uzvrat.
Jedini izum koji je čovek smislio koji ne može da se pokvari. I kada prestanu sa radom, postaju samo stepenice.
Velika kolicina ironije s obzirom na to da covek moze slobodno da ceka ("zableji") da ga popnu do vrha al' on ce se odupreti tome i pocece da koraca stepenik po stepenik.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.