
Особа која је склона помијарењу тј. једењу остатака или мешању намириница чије укусе заједно ретко који стомак може да поднесе.
-Сине иди купи себи бурек,ми ћемо се задржати још мало.
-Какав бурек,до пекаре ми треба 15 минута!? Појешћу оно што нађем.
...Воћни јогурт,кукуруз,јабука и хлеб од јуче.Ужиница.
ovim, pogrdnim, nazivom se najčešće oslovljava osoba koja je sklona odlasku u komšilik za vreme jednog od obroka. Na kurtuazno pitanje da li želi da se pridruži jelu uvek odgovara potvrdno.
Ovaj naziv je karakterističan za sela, jer ljudi u gradu često nemaju vremena za ovako ciljane posete.
Popara koja se pravi samo od hleba i vode, a bez sira ili kajmaka. Obično se pravi od hleba starijeg od tri dana. Sirotinjska verzija sirotinjske hrane.
- Kevo, šta ima za doručak?
- Popara, prste da poližeš.
- Znači opet pomijara?
- Nije, sine. Tata je naplatio višnje od prošle godine, pa je imao pare i za sir.
- A hleb? Opet od prošle nedelje.
- Nego šta bi ti? Trebamo mi nešto i da ručamo danas. Nemoj više da jedeš govna nego kusaj tu poparu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.