U vreme kada su sve velike firme u Srbiji bile društvene tj. državne, u nekom periodu u toku godine, svaka radnja je morala da ima popis robe. Tada je radnja zatvorena a da bi sve bilo po propisu morala je tu da bude prisutna popisna komisija. Nju su sačinjavali određeni zaposleni iz te firme. I sve bi to bilo lepo da u našoj zemlji nije toliko prisutna korupcija... Jer je šef radnje plaćao silne ručkove za popisnu komisiju ne bi li oni prećutali neku njegovu muljažu. Otuda i sledeća fraza:
- Šta si, bre, navalio, jedeš k'o popisna komisija!
U našem slengu grupa ljudi sposobna da konzumira anormne količine hrane i pića. Ne obraćaju pažnju na kvalitet, već isključivo na kvantitet. Zovu ih i splačinari ili pomijari. Neretko su gojazni. Ako nisu, biće.
-Jesi zvao Pera na slavu?
Ma kakav on?! Jede k'o popisna komisija!
Savremeni oblik Jehovinih svedoka.
Grupa ljudi pritegnuta naredbom i nadahnuta željom da što pre obavi svoj dosadni posao.
Član komisije : "Da vidimo, imaš četri produžna kabla."
Osvrće se i izbroji tri.
Ja : "Čekaj, ono što viri iz ormana nije produžni, imam samo dva."
Član komisije : " Ma dobro, bre, donesi nešto od kuće, iza nas dolazi komisija za rashod. Daj njima te rke i završili smo. 'Ajde dalje : četiri fotelje..."
Ja : "Imam samo tri."
Član komisije : " Imaš kući neki stari nameštaj? Nemaš. Dobro, napisaćemo ti manjak, a ti se snađi."