
Večita boljka, kobna greška nakon niza dobrih odluka. Sa njim nestaje svaka nada, točak sreće se okreće, jebem li mu sve.
1 - Nova si ovde? Hoćeš li da te provedem kroz grad? Da ti pokažem vredne spomenike, značajna mesta, mesta koja imaju posebno mesto u mom srcu? Mesta koja meni nešto znače? Mesta na kojima možemo da ležimo i gledamo zvezde, dobro skrivena mesta ovog grada? Mesta sa najlepšim pogledom?
2 - Hajde, volela bih. Kada?
1 - Meni, nije problem, mogu i odmah, osim ako ti ne žuriš?
2 - Ma ne, naravno. Hajdemo.
Sledi dug poljubac, on je 'vata kao Deki Stanković voleje, a ona se prepustila osećaju, nirvana. Odjednom, seti se da je zaboravio kurtone. Znoji se, proklinje dan kada je kupio tu kobnu kutiju. Ali možda, možda ipak može jednom i bez njih. Pravi veliku grešku i postavlja pitanje koje nije trebalo.
1 - Izvini, a jesi ti imala puno momaka?
2 - E da setih se, moram kući, zaboravila sam da isključim peglu. A i sutra se vraćam nazad, za Mrčajevce. Izvini....
Potez koji pravi razliku između dobrih i nabeđenih fudbalera.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.