
Rakija koja obara s nogu posle prvih par čašica, usput izazivajući trenutno slepilo, crne rupe u pamćenju, gubitak koordiniranosti pokreta i osećaja za ravnotežu, eventualno i nesvesticu. Treš džibra koju ločeš kad si dekintiran, kad nemaš za vinjak da piješ k'o gospodin čovek, a sve zalihe i rezerve su odavno potrošene. Dobila ime po ustaškom generalu Praljku, koji se u Hagu otrovao pred kamerama eksirajući čašicu Simexove vatrene vode iz plastikanera. Na kraju bude sranje pijanstvo, još gori mamurluk, šta mi je ovo trebalo i oteraš alkohol u kurac na bar mesec dana..
- Ustaj sine, traže te neki ljudi sa palicama, kažu došli da ti prebroje rebra. Pare neke pominju i tvoju majku, al' sa mnom super sve.
- Nisi ih valjda pustila da uđu, kevo?
- Haha, ne loži se, nije te niko tražio.
- A gde znam, možda sam i napravio neko sranje sinoć, sasuolo pola litre praljkovače u mešinu..
Rakija od koje se čovek bukvalno ubije.
Slađo, jebem ti sisu, kakav si mi ovo otrov natočila, o'š da me ubiješ?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.