Frižider u kome se nalazi hrana koju ne volimo jesti.
Najzastupljeniji uređaj u srpskim domaćinstvima. Među mnogim ljudima postoji zabluda da će čestim otvaranjem vrata frižidera u njemu da se sintetizuje hrana.
Malopre si otvarao frižider, brate - prazan je!
Ma znam, ali ...
To je situacija kad otvoriš frižider a unutra stoje dundjerska salama, po koje jaje i jogurt od pre nekoliko dana sumnjive boje koji obavezno prvo moraš da pomirišeš za svaki slučaj
Najveće razočarenje za gladnog čoveka, koje može dovesti do velike potištenosti koja se graniči sa depresijom, svoj trenutni bes i očajanje koje je izazvala praznina obično ispoljavamo kroz različite psovke za koje ni sami nismo bili svesni da ih znamo do tog trenutka. U tom pogrdnom monologu obično pomenemo u najružnijem mogućem kontekstu naše ukućane koji su zaboravili da kupe hleb ili neku drugu namirnicu. Ova nezgodna situacija dobija srećan ishod samo ako subjekt namiri ovu najveću ljudsku potrebu.
Osoba mrtva umorna posle napornog dana dolazi kući, željna jela koje je zamišljala usput. Otvara frižaider, u trenutku shvata da u njemu ne postoji ništa što bi mogla pojesti, spokojnu tišinu njenog doma razbija užasan krik, praćen brojnim i raznovrsnim psovkama, starija komšinica iz zgrade zabrinuta da se nešto užasno nije desilo, zvoni na vrata, ali niko joj ne otvara, osoba se smiruje svesna da je narušila kućni red i mir, komšinica odlazi mrmljajući sebi u bradu kako je ovaj svet potpuno poludeo.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.