
Izraz nemoći kojim pokušavamo da uplašimo osobu kojoj pretimo, a u stvari samo oblažemo vlastiti ego u hladnu oblogu.
- Prestani da me zajebavaš, glavu ću ti otkinuti!
- Budi dobar ili ću te prodati pripadnicima romske populacije koji sakupljaju sekundarne sirovine! (mora ovako zbog političke korektnosti)
- Kad se deca uspavaju ima da te karam celu noć!
- Srušiću ja tebe s vlasti!
- Kad ja dunem i vatru sunem....
Pretnja koja se ne može ostvariti, te ispada jako smešna umesto da uplaši osobu kojoj se izriče. Izriče se ili namerno, u nadi da će se ostvariti neki psihološki efekat, ili slučajno usled nerazmišljanja, gluposti ili neupućenosti.
- Tebra, jesi gledao vesti?
- Je l' ti ja ličim na mazohistu?
- Kažu, slabo ide naplata pretplate za RTS, pa se razmišljaju da zakonski uvedu obustavu na platu, te ti tako to odbiju svakog meseca bez da te pitaju.
- I to me zabole! Ja sam, kao i 80% stanovnika ovog vica od države, nezaposlen i platu ne primam. Lolčina!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.