Sleng koji se na velikim muzičkim festivalima koristi kao sinonim za odlazak u Toi Toi.
- Brate, pa gde ćeš sad? Počinje šutka, Lesendrić izlazi na binu!
- Ma idem samo do Karleušinog stejdža da bacim Obamu, odma se vraćam.
Sleng koji se na velikim muzičkim festivalima koristi kao sinonim za odlazak u Toi Toi.
- Brate, pa gde ćeš sad? Počinje šutka, Lesendrić izlazi na binu!
- Ma idem samo do Karleušinog stejdža da bacim Obamu, odma se vraćam.
imaginaran raj na zemlji za sve one obolele on akutne nervoze i hroničnog popizditisa.
Tamo je dozvoljeno sve, šta god poželiš. Šta ti tvoja napaćena duša ište. Počiniti masovno ubistvo hemijskom olovkom, pregristi glavnu arteriju šefu i pustiti da se njegova krv sliva niz tvoju bradu dok nabadaš njegovo beživotno telo kolenom.
Bivše ljubavi su domaćini popizditislenda njih na ulazu treba prvo pljunuti pa onda nastaviti svojim poslom.
Na kraju kure oporavka nervnog sistema u popizditislendu preporučljivo je za sobom zaključati vrata i baciti ključ. Kad je potreba, vrata se lako nogom razvaljuju.
I onda sledi povratak u realnost začinjen blaženim osmehom na usnama. Gde su sve drkadžije ovog sveta, nažalost žive i zdrave
Doba u kojem je mogućnost da vidite osobu na ulici ravna mogućnosti da se isplate sve plate na vrijeme. Jedina živa bića na ulicama su džukele koje se vucaju od kuće do kuće u nadi da će im neko baciti kakvu kost da oglođu. Ono malo omladine što ima, otišla sa namjerom u veliki grad. Babe predu vune, đedovi se griju rakijom, uz meze koje se pripremalo tokom ljeta, djeca se sankaju po brdima. Oba kafića su zatvorena. Pekara ionako ne radi ima par godina. Sve u svemu, ako vas neka crna nesreća zadesi, pa se nađete na tako pustom i čemernom mjestu, preporučljivo je da ostanete u kući, biće vam zanimljivije.
Nije ni ljeto nešto mnogo bolje, al eto, dođe malo one dijaspore, pa se ugleda koji čovjek.
Žešće loše peglanje. Viđa se na rođendanima najboljih ortaka, svadbama i brucoškim det-metal žurkama po Kaluđerici. Usled konzumacije raznih derivata alkoholnih vrenja, počev od izvetrele krmače, preko smirnofa pa sve do Miletove rakije, pacijent je ostavljen na milost i nemilost treznijih ortaka (a bogami i vi žemske umete da bljujete k'o zmajevi), dekorisan ostacima današnje kisele čorbe i pljeskavice koju je pojeo na Slaviji za stotries' đunti.
Kad Hemingveja sa'vata jutarnja gorušica, moliće se Bogu, Budi i onim afričkim plemenima, ne bi li ga Više sile umilostile da ne povraća i osmi put. I da, neće piti više.
-Torema, sti vid'o Ivicu sinoć kakav je istovar napravio na gajbi? Padao je po bašti k'o pokošen..
-Ma ne podsećaj me, lik se totalno rasklopio. Oterao sve čke iz stana, polomio mi ćaletov regal i kipovao u frižider po kobasicama. Betonirao!
Veoma slozen proces, ali postoje dvije osnovne vrste:
1. BOLNO- nikako vam se ne ustaje, nebitno da li zbog mamurluka od sinoc,
ili vam se ne ide u skolu ili na posao... postoji vise varijacija:
a.budi vas alarm telefona, satai slicno... slijedi ucutkavanje istog
raznim tehnikama (gadjanje, udaranje, bacanje... mada se u rijetkim
slucajevima sjetite i da postoji STOP dugme :)
b.budi vas osoba bez autoriteta (mladja sestra, brat ili slicno... )
e to joj nije trebalo! (slijede humanije verzije slucaja pod a.)
c. budi vas osoba sa autoritetom.
Savrsen pocetak loseg dana! Ozbiljno razmisljate o varijanti ''
baciti se kroz prozor'' (pitanje je da li zivite na dovoljnoj visini)
2. BEZBOLNO - budjenje sa dobrim razlogom za ustajanje. Narocito je prijatno ukoliko vas budi voljena osoba, najdraza pjesma ili miris kafe...
Običaj starih ljudi je bio da u kući imaju kutiju cigara za goste iako oni sami ne puše. Najčešće je to najjeftinija marka koja se tada mogla naći na tržištu tipa morava i sl. Naravno svako ko puši nosi svoje cigare sa sobom ili ako slučajno nestanu ode u trgovinu kupiti tako da ta kutija stoji tu već desetljećima i od preteranog isušivanja zasigurno ima i halucinogena svojstva. Kada je pokušate baciti baba vas ružno pogleda i zagalami tako da ste davno odustali od toga. Jedina stvar koju možete da primetite je ta, kako je ta kutija cigara krajem devedesetih vredila trećinu koliko bi danas za nju dali tako da vas svaki put kada otvorite babinu vitrinu upravo ta kutija podsjeti kako je svijet otisao u tri lepe.
Unuk:“ E baba de baci ovu kutiju morave! fuca se ovde godinama.“
Baba:“ Alo gde da bacim. Šta ću bre gostima da ponudim.„
Unuk:“ Kada je zadnji put neko zapalio cigaru iz ove kutije? Nije niko lud da završi na ispitivanju na neuru.“
Baba:“ Zadnji put je pušio Joka nestalo mu cigara i ja ga ponudim.“
Unuk:“ Ee baba čika Joke umro ima 11 godina. Kako se sečaš takvih stvari a u trgovini zaboriš pola stvari.“
Sleng za matorog, iskusnog vojnika.
A: Remac, brate, ajde na vops..
B: Nisam ja običan remac, ja sam stara kajla, i mojne tako više da me zoveš, da ti ne bih bacio ikru...
Žensko koje pije krišom radi očuvanja svog imidža fine djevojke.
Špajzara je djevojka koja npr. na koncertu međ' svijetom sjedi na tribinama prekrštenih nogica, pije koka kolu i njiše se lagano. A onda sutradan u mraku parkića sa ortacima pije vinjak k'o nezdrava nakon čega baci peglu iza klupe i na sve četiri se vrati kući, obavezno neosvijetljenim uličicama.
Špajzara subotom s drugaricama u klubu pije sokić od borovnice lagano njišući se uz hitove Gete i njemu sličnih, nevino se smiješeći momčićima tražeći podobnog ženika, dok u nedelju sa istim tim drugaricama zatvorena u stan popije litru rakije i ispeglira cijeli, u roza okrečen, zid svoje djevojačke sobice.
- Joj al' me boli glava, sinoć sam sasula litru rakijetine u sebe, neću biti dobro 5 dana.
- E ovako, popiješ dva Aspirina C i čašu rasola, znam da je gadno, al' vjeruj mi oporavićeš se u roku od 15 minuta.
- Od kud ti to znaš? Ja sam mislila da ti ne piješ, samo sokići, ovo ono.
- Ma ne pijem, ovaj, ne, ne pijem, to sam na netu jednom pročitala... ja ne znam ni kako miriše alkohol.
- Ma ne znaš, da, jadna... Špajzaro!
Babe, a i ostali koji se brinu oko toga kako je nemoralno bacati hljeb uvijek nam govore: "Prvo pojedite ovaj hljeb od juče, da se ne baci, pa onda jedite ovaj današnji!" E ja im sad kažem da su potpuno u krivu! Ako budemo danas jeli hljeb od juče, onda će današnji ostati nepojeden, pa ćemo ga morati jesti sutra, kada će on postati - jučerašnji. I ako se te filozofije budemo držali, stalno ćemo jesti jučerašnji hljeb. Zato ako u kući ima današnjeg hljeba, jedite ga danas, dok je još svjež, a višak hljeba, bio od juče ili od danas će se ioanko jednom baciti. Ako vam je problem što morate bacati hljeb - nahranite njime golubove ili ga okačite u posebnoj kesi pored kontejnera, pa će ga neko možda iskoristiti.
Posebna kategorija osoba sa visokim pragom tolerancije. No za razliku od drugih sličnih, oni ne čekaju da eksplodiraju u jednom trenutku. Ne. Umesto toga, svaki problem će rešiti krišom i pravovremeno, a na opšte zaprepašćenje svih zainteresovanih strana.
Problem sa takvim osobama je što mogu da deluju asocijalno. A onda se zapravo ispostavi da ne samo da poznaju dosta ljudi, već poznaju i dosta pravih i opasnih ljudi, koje mogu u po` dana i po` noći da pitaju za uslugu i to će im biti ispunjeno.
Jer zašto baciti atomsku bombu i pobiti 100 000 ljudi zbog 10 budala, kad može da se uputi tim savršeno obučenih specijalaca koji će bez da im fali dlaka na glavi pobiti tih 10 skotova?
10 godina mature
Mika: E, evo Laze! Sećaš se kako su ga svi zajebavali, a nas dvojica branili... Gde si, Zjola, tebreks, nijednom da se čujemo za ovih 10 godina!
Laza: E, gde si matori :cmok::cmok::cmok
Pera: Gde si, Lazo! :cmok::cmok::cmok:
(minut kasnije)
Pera: Nego, pričaj, šta bi za onu šljaku što si tražio...
Mika: Mrka kapa, tebra.
Pera: Što?
Mika: Pa ništa, dođem na razgovor posle mesec dana probnog rada i šef kaže da nije zadovoljan. Ja kažem: "Izvinite, ali zašto? Uvek sam bio redovan, ispunjavao sam sve zadate aktivnosti. Moj CV je, bez da budem pretenciozan, besprekoran,..." I tako dalje. A on meni kaže: "Mladiću, sve ja to razumem, ali život je tek pred Vama.".
Ja ga gledam i kažem: "Čekajte. Jedini ko mi je konkurent za ovo mesto je koleginica Elena, a ona je mlađa od mene. Zar nije život i pred njom?", a on će: "U prethodnom slučaju sam govorio o meni", a onda `ladno: "Ja imam 63 godine, moj biološki sat je pri kraju. Gospođica Elena to i te kako razume, njoh, njoh, njoh!". I tako se završi.
Pera: Da ne poveruješ! A još privatno preduzeće, rekao bi čovek da traže najkvalitetnije ljude...
Mika: Ma ja kontao da im šaljem inspekciju, ali džabe, nemam dokaze, nemam svedoke...
Laza: Čekaj. Kakav je to posao i kako se zove to preduzeće?
Pera: "Magleks komeršal", trebalo je baš da radim u komercijali.
Laza: A znam, gazda je Motokultivadin Milović. Samo sekund... (vadi mobilni i telefonira) "Halo, Moco! E, prijatelju, imam jednu molbu za tebe! Vidiš jedan moj drug iz srednje škole je bio probno tamo kod vas... E, tačno, neka komercijala... Zove se Mika... E, neki vaš šef tamo ga je oterao i doveo neku curu jer mu ga je blajzala redovno... Da... Pa može biti da je taj... Ma znam, verujem ja da si ti ozbiljan čovek, ali ovaj je malo ispao sisa... Može li to nekako da se reši?... E, aj, hvala ti, mnogo mi znači, tom čoveku sam dužan dosta... Pozdrav!"
(dramska pauza)
Pera: A, kako sve sad ovo?
Laza: Pa prvo, za vas dvojicu bih sve učinio. Drugo, tog Motokultivadina znam sa neke slave, moj ćale i on su nešto radili neki posao zajedno, pa eto...
Mika: Brate, znači, nemam reči...
Laza: Da, i čisto da znaš, taj šef će sutra dobiti nogu u dupe... Zajedno s tom Elenom.