to je pitanje koje koristim u svakoj zgodnoj prilici za to, naravno kad moj cale ubedjeno prica sa mnom, i sta god da pomenemo naravno ja nemam pojma nista, a on k'o da je dva dana mladji od isusovog magarca i da je preziveo sve moguce i nemoguce na ovom svetu... tipa skole, zivota, izlazaka, koja pica nikako ne treba mesati, onda kako smo mi danasnja omladina kerov kurac naspram njih i kako,pride, sva moja skola i fax ne mogu nikako da se porede sa njegovim od pre 30 godina...
"eeeee, znas sine, mi nismo imali kompjutere, pa nije bilo tih vasih prezentacija, slika i formula... mi smo to lepo sve peske, a sada, vi pojma nemate...samo spavate po zadnjim klupama...( ko da su sve zadnje, naravno)"
onda dodje situacija kad treba da se zameni kabal na pegli jer je riknula, a keva bas treba da mu ispegla kosulju za odelo, jer ima vazan sastanak...i tu se ja stvorim, i pre nego sto ista zajebem ili pre nego sto ista uradim dobro, cujem cuveno "ne znas ti to, daj meni,sjebaces nesto k'o uvek.."naravno sa pogrdnim naglaskom u fazonu "imas 20 i kusur godina, ja 50, tek su juce dupe naucio da obrises, a sad ces to bolje od mene".. iako je peglu uzeo u ruke zadnji put pre 10 godina, kad je pokusavao da odlepi neki cosak od tapete..... tada ja ulazim sa svojom prepoznatljivom teorijom pameti izmedju oca i sina...
"cale, kad si, vidim, strucan za sve grane ovog sveta,a i vi stariji, vidim, sve bolje znate od nas, kazi mi ko je izmislio struju...??
naravno, pun pameti "pa ko je, pa tesla naravno....!!!"
"jel' tesla??? pa sto nije onda njegov tata izmislio,a???"
...e posle ovako necega, u njihovim ocima vise necete biti za baciti, kad vam kazem ;)
„baciti u rebus“
Tačno ta rečbaciti u rebus1 definicija →Postoje oni momenti koji kao da se stalno ponavljaju.Jedan od njih je i nesigurnost o statusu bojlera.Moš' ti proveriti da li si ugasio bojler 30 puta i opet ćeš,po ulasku u kadu i prvom kvašenju biti u nedoumici da li je ostao upaljen.Roditelji nas od malena uče da tuširanje sa upaljenim bojlerom donosi veliku opasnost od eksplozije,500% uvećan račun za struju,nuklaernu katastrofu,izbacivanje iz crkve,odlazak u pakao,itd,itd.
Zbog tih velikih rizika postoje različite reakcije na ovaj problem i nekoliko tipova ljudi prema rešenjima:
1)Hamlet
Taj ce uci u kadu,uzeti tuš u ruke,i momenat pre puštanja vode baciti pogled na bojler i poceti da razmišlja.Vreme razmisljanja se da li mu vredi da ide skroz do predsoblja da proveri da li je bojler iskljucen ili ne procenjuje se na 10-40min.Ovaj tip obicno pati od ucestalih prehlada.
2)Kockar
Suprotan Hamletu.U trenutku će izabrati jedno ili drugo i ići na sve ili ništa.
3)Gotovan
Vikaće nekog da to proveri umesto njega.
4)Mirko Cvetković tip
Ništa neće uraditi.
5)Niklas Bendtner tip
Ovaj tip se u narodu javlja još i pod imenom smotus.Odabraće sigurniju varijantu,ali će se na putu do prekidača preko kupatila okliznuti na pločicu i narednih mesec dana skupljati potpise na gipsu.
Zatvorski sleng u kombinaciji sa savešću ruskog tipa. Odležati; odslužiti kaznu. Na jednoj strani; bez imalo muke, sa lakoćom, u odsustvu savesti koja razara psihu, jede nokte do mesa i krvi, i kida zanoktice. Hodanje stazom popločanom sudbinom sušte suprotnosti od one koja je zadesila Raskoljnika, stazom koja zaobilazi patnju, muku, agoniju, bol i stradanje. Ležanje na jednoj strani je kao posledica zadovoljivanja pravde svojim alatom, bez čekanja na metafiziku i Boga, sa odlućnošću i sigurnošću razaranja nečije besavesne lobanje i neodgovornosti.
- Jesi to prao kosu?
- C, pada kiša u kupatilu pa pokis'o.
- Pa mogao si zatvoriti prozor kad već pada ukoso... Onaj sok se pokvario, treba ga baciti... Srela sam Branku sad u prodavnici, kaže uradiće mi mini-val za 'iljadu dvesta dinara, moram nekako da sklonim ove sede zulufe kad stavim naočare nakostrešim se kao rogove da imam... Usput, ove radnice ništa danas ne rade, dve njih na pet kasa. Kakva trgovinaaaaa. U naše vreme dobiješ džakovetvrdog šećera, pa ti uzmeš po magacinu skačeš na nj' , bacaš, okrećeš i kad se lepo rasturi, ti meriš...
- Bako odležaću te na jednoj strani nastaviš li sa zatrpavanjem.
Metod dostizanja Paorovog optimuma pri kupo-prodaji artikulturnih proizvoda. Zaokružuje se na prvi ceo broj ukoliko se minimalno pretekne prethodni.
Poštovanje, izvolite...
- Dajte mi kilogram i dvesta šampinjona, ali budite tačni...
U redu, evo kilo i... dvesta tri'es, je l' može?
- Molim vas, tačno mi treba, žena pravi pitu i tačno je u to uračunala ovih dvesta grama što će se baciti prilikom čišćenja...
I, bre, kakav si težak čovek, zar me teraš da ovu vagu silujem sa tih tvojim dvesta grama, da mu turimo još malo do dva kila?
- Uh, dobro, bre...
Evo, majstore, dva i sto pedeset, je l' mnogo ili ga zaokružimo na tri, to će biti četristo pedeset dinara, ili, pošto vidim da si prava ljudina, da ga izmerimo do petsto?
Čovek koga karakteriše hronična indispozicija, jer ga sve izreda smara, sve mu je isfurano, sve je lejm, od svega mu se sere i povraća.
To je npr. kad blejiš sa nekim ljudima i uključe da gledaju Ivana Ivanovića i kidaju se od smeha na njegove super fore, a ti, uzdišući duboko, kolutaš očima, jer su ti tako lejm, iako bi se možda nasmejao na nešto od toga da si nekoliko godina mlađi. Ali i to 'možda' je pod znakom pitanja. Ili kad sretneš društvo iz srednje, pa krenu da prepričavaju fore iz škole, kikoću se istim intenzitetom kao pre sto godina, konstantno preživajući neke izveštale fazone koji su te još u trećem srednje smorili, koji bi ti eventualno bili smešni kad bi se dobro nacirkao ili ustondirao. Najjače je što je njima to smešno i dok su trezni, pa postavljaš sebi pitanje kako li im je tek dobro kad se napiju. Ali ipak si fin i glumiš da ti je do jaja, da ne bi nagraisao kad počneš da negoduješ, iako ti je svaki put sve više mrsko da ih gledaš kako nimalo nisu napredovali za sve ove godine. Tad se zapitaš da nije možda i njima sve tako lejm kao i tebi, pa samo glume finoću, ali kurac -- čvokne te po potiljku pitanje 'Jel ima neko DVD sa mature da okačimo na Jutjub?'. Jebote.
Ili npr. upališ TV i koji god kanal da okreneš, a tamo se neko proserava za medalju, imaš utisak da Židovima koji gostuju kod Mire Adanje Polak ispadaju govna iz usta dok drobe o svom tegobnom životu nakon nacionalizacije imovine, a dok hipnotisan gledaš u Mirka Cvetkovića kao kakav krvook, skontaš da ga uvek čuješ kako priča nešto, iako ne možeš da se setiš da je ikad nešto rekao. Čak i ljudi koji su ti bili gotivni, sada su ti patetični, na čelu s jebenim Rambom koji grli drveće koje ionako treba da crkne. Sve ti je sranje. Onda gasiš TV i okrećeš se svojim plejlistama i kutrenju uz muziku, pa ukapiraš da imaš na stotine albuma koje nisi pustio godinama, jer te je više blam od samog sebe da ih slušaš, a kad ih negde van kuće čuješ, doživiš to kao da ti neko prdi u uši, pa te je još više blam što si to nekad slušao.
Popularne stvari su naročito sranje i teraju te da izduvaš stomačni sadržaj kroz nos, a sranje su ujedno i jer ih vole sranje ljudi od kojih ti se takođe baca pegla, pa umesto da se baviš nečim što je in i popularno, ti ideš u boćarski savez da se socijalizuješ s penzionerima, ionako izgleda da si već star.
- Brate, hoćeš da mi budeš kum na svadbi kad se budem ženio?
- Hvala, batice, ali ajde ne. Nisam ti ja za to.
- Što, bre?
- Pa znaš, svi ti naši svadbeni običaji -- znaš da su mi šit. I trubači su mi sranje, a znaš da kum treba da se veseli da bude čovek broj jedan na svadbi, ja bi' se samo skenjao kad vidim sve te leve goste koji su pozvani samo zato što su nečiji muž/žena/tetka/pašenog, a u stvari su izvučeni iz naftalina i nikad ih ne bi zvao, jer su žgadija, plus treba da se socijalizuješ s njima i uz to se i smeškaš i da budeš prijatan, a znaš da sam ja prek čovek i ne umem da budem prijatan, da ne pominjem što svi hoće da te ljube u obraz, a ljubljenje sa 100 ljudi nikako nije higijenski, plus će muzika da bude verovatno neko govno, a ne biva da idem ščepovima u ušima, iako treba izdržati nekoliko sati... Jedino da me napijete.
- Mojne brineš za to.
- Ok onda.
Najveća mana nas Srba. Ogleda se u hrani i piću. Uvek se kupi barem duplo više. Najgore od svega toga je što se na greškama ne uči. Pa se i sledeći put, ponovi isto.
Organizujemo roštilj. Društvo od 15 ljudi.
"Ja mislio da kupimo jedno 4 kile ćevapa, 6 kila bifteka ,Mićo će da ponese troje pilića.Ja bih možda još jedno dvije kile slanine da malo zamastimo , i po kilogram kremenadle i ramsteka. Uzmi i jedno 2-3 kile kobasice. Srebrenko najviše voli kobasicu, a znaš da najviše može pojesti. Ok, ti ponesi od kuće suvog mesa da malo čalabrcnemo dok ne bude gotov roštilj. A za pivo? Pa da uzmemo jedno četrnes gajbi klipača. I uzmi jedno 17 vrućih hljebova u Maxiju. On je lijep, može dosta da se pojede."
6 sati kasnije:
Svi se najeli i napili, a ostalo mesa koje ćeš na kraju baciti, ali makar se pivo može iskoristiti za sledeći roštilj ....
Osjećaj koji te uhvati u 1 ujutru, kada nemaš šta da radiš, no dođeš na Vukajliju i prosereš neku definiciju iz malog mozga, za koju i tvoja dvogodišnja sestra zna da je žešće sranje i nema veze sa mozgom, ali te jednostavno zabole za to jer tebi je, pobogu, dosadno i moraš tu dosadu iskorijeniti na najbolji mogući način.
Dosada je 'perpetuum mobile'.Nikada ne prestaje.Hronična i akutna pojava.Vukajlija je samo usputna stanica.Nažalost.
00.55 CET
-Uh, majko mila, kakav smor na TV-u, k'o da je dan žalosti.Moglo se malo na Fejs...
00.57 CET
-A jbt, ništa se ne dešava ni ovdje, pa šta je sa ovim ljudima, da nije stvarno dan žalosti? Ma moglo se na Vuki koja defka baciti, da ubijem dosadu...
01.00 CET
-AAAA, pa šta je ovo, ništa mi ne pada kreativno na pamet...Ček da vidimo...AHA! Evo je: BLUETOOTH-plavi zub. HAAAHAHAHAHA, odlična, ova će biti defka dana!
01.02 CET
-KOJI KU...Zar već 5 minusa? Pu, bem ti hejtere, nikad ne spavaju! 'Bem ti mrvu u mrvi, iznervirah se. Ma dosadilo i ovo, odoh na youtube...
Rečenica koja simbolizuje krajnju mržnju prema nekoj osobi, nebitno da li je u pitanju neka stara rana ili je u pitanju neki noviji ispad dotične osobe.
Sveže otopljena plastika u dodiru sa bilo kojim delom tela svakako peče i odmah se lepi gde god da je kanula, tako da je dodir iste sa veoma osetljivim okom, verovatno bol koji teško može da se zamisli, a u očima onog koji ovo izgovara, sigurno je debelo zaslužena kazna za ono što je počinio.
- Brate šta je sad, što si se iznervirao?
- A daj bre, ne volim ove porniće gde se muž kao vraća s posla, zatekne lika kako mu kara ženu i on im se kao pridruži. Matori, pa kap'o bi mu plastiku u oko kada bi naišao tako.
---------------------------------------------------------------------------------------
- Jebote, vidi ga ovaj Dačić. Ne verujem da pregovara sa Tačijem. Kao kasna večera zamisli.
- Ma znam. Ja bi šin'o ricinus Eštonovoj u piće da se prosere i onda kad ode u WC razlup'o bi Tačiju dve pune flaše vina o glavu, vezao bi ga, pa bi mu kap'o plastiku u oko. Kad se Eštonova vrne onako izmučena od jednočasovnog bacanja Obame, samo bi rek'o nisam ja, zeka je.
-----------------------------------------------------------------------------------------
- Au, kad dođe utorak i vidim da je Liga Šampiona na Areni, Tijaniću bi kap'o plastiku u oko, majkemi.
Društvena igra za brzo napijanje.
Poreklo igre nije do kraja istraženo, autor definicije je uspeo da ga isprati do geta na Čukaričkoj Padini, mada postoje indicije da je igra tamo stigla iz centralne Srbije.
"Bacanje pakle" je zapravo više opis igre nego njeno ime, jer su svi predlozi za imenovanje ("Paklena Pakla" i slični) odbačeni od strane igrača veterana kao isuviše pederski. Za igranje je potrebna pakla cigareta, po mogućstvu napunjena do otprilike dve trećine radi boljeg balansa, zatim sto ili neka druga ravna površina, i alkohol. Cilj igre je baciti paklu tako da se ona prizemlji na jedan od svojih užih bokova, ili još bolje, na dno ili poklopac. Za regularno bacanje takođe je neophodno da pakla napravi okret od minimum 270 stepeni u vazduhu. Igrač koji izvede uspešno bacanje izaziva drugog igrača koji mora da uspešnim bacanjem odgovori izazivaču, nakon čega izazivač ponovo mora izvesti uspešno bacanje i tako sve dok neko ne pogreši. Svako dobro bacanje povećava količinu pića koje će morati da popije igrač koji prvi napravi grešku.
Pravila za količinu ispijenog alkohola određuju se pre početka igre, uzimajući u obzir vrstu pića i utreniranost takmičara. Uobičajeno je, recimo, da u slučaju ispijanja piva pakla koja padne na bok vredi dva gutljaja a pakla koja padne na poklopac ili dno tri, i da igrač koji pogreši na celu do tada nakupljenu sumu dodaje još jedan gutljaj i zatim ispija svoju kaznu. Nakon toga, suma se vraća na nulu i pakla prelazi u ruke sledećem igraču u krugu.
Bacanje se najčešće izvodi tako što se pakla položi na bok, a zatim lansira u vazduh palcem i srednjim prstom uz pridržavanje kažiprstom. Bacanje iz vazduha ceni se kao vrlo atraktivan potez, kao i bacanje pri kome pakla napravi veliki broj okreta. Nasuprot tome, bacanje sa malo okreta koje je neregularno ili na granici regularnosti propraća se negodovanjem i sumnjama u seksualnu orijentaciju bacača.
Strategija i taktika u igri su rudimentarne. Najčešće se primenjuju dve doktrine: koncentracija snaga, gde više igrača konstantno izaziva metu sa ciljem da je što pre obore pod sto, i kontranapad, gde igrač u cilju odmazde izaziva igrača koji ga je prethodno natovario.
Pera: Matori, aj izazivamo Jecu, da je napijemo što pre.
Dule: Aha, važi brate.
...(nakon nekog vremena)...
Pera: Ahhhaaaua proumašio si pičkooo! Ajde piiiiii!
Dule: Maaamicu ti jebem, vuidečes ti kad te nafutim u sledećem kruugu... samo prvo da pišaam sad...
Jeca: Ajde brže vas dvojica, šta ližete to pivo? Dugujete po više od trideset gutljaja!
Izraz koji se koristi za nešto što može, ali ne mora da bude skupo, nego je bitno da savršeno vrši svoju funkciju tako da se svaki dinar uložen u to potpuno isplati.
Naravno, ne mora ni da bude neka stvar u pitanju, već to može da bude i čovek koji je vredan, ispravan, dobra osoba i pravi prijatelj ili životni saputnik.
- Jedva sam čekala da se vidimo na kafi, imam svašta da ti pričam. Muvam se sa jednim dečkom, odličan je. Zlata vredan.
- Opa, konačno i ti da nađeš nekog dobrog i poštenog momka.
- Ma gde je bre pošten, probisvet matori, nego drži dve najveće zlatare u gradu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Au brate, kakav si ti ljakse, šta će ti ovaj Kurir ovde? Nije valjda da to čitaš?
- Sve mi diraj al’ Kurir nikako. On je zlata vredan.
- Ma ajde bre šta lupaš. Samo neke bljuvotine pišu, muka mi od tih novina.
- Pa ko priča o pisanju. Seo ja jutros na šolju, bacio Obamu, kad ono nema papira. Sva sreća deda čit’o juče na šolji Kurir, inače bi mor’o usran do kuhinje po salvete.