Jedna od veoma poganih stvari koja umnogome zagorčava život današnjem savremenom čoveku (naročito ako je gladan i ješan).Evo zašto:
Poklopac od Tegle je pravo merilo jačine ljudskog tela, karaktera i mozga.Dakle otvoriti teglu jednako je teško kao istovremeno skakutati na jednoj nozi, mazati svom papagaju senf na očne kapke i zviždati nacionalnu himnu Islanda.
Postoji više načina da se ovaj problem reši:
1.Izigravati Baš Čelika i provriti zašta su služili oni meseci i meseci provedeni u teretani, tj. otvarati poklopac čistom snagom i golim šakama
2.Poštujući zakone fizike, uzeti nož ili neki drugi pljosnat predmet , zavući pod poklopac , i samo pustiti da vazduh udje u teglu.
3.Bušilicom izbušiti rupu na poklopcu i slamčicom degustirati sadržinu tegle ( osim ako u tegli nisu kiseli krastavci).
4.Čekićem razbucati teglu, sadržaj skupiti i premestiti u neku drugu posudu, srču pokupiti i baciti.
5.Postaviti i aktivirati petardu na poklopcu (ako je vakuumirano- topovski udar), posle praska skloniti ostatke baruta sa sadržaja tegle.
6.Zajebati teglu i ono što je u njoj, otići do pečenjare, uzeti kilo svinjskog i najesti se ko car (dok vam nove ideje za otvaranje poklopca ne padnu na pamet)
Nusproizvod roditelja zaokupljenih poslom.
Dok su roditelji na poslu, u najvećem broju slučajeva, vaspitno-odgojne lekcije dobija od babe i dede, koji su kvalifikovani da ga formiraju u razmaženka.
Umorni roditelji nemaju ni vremena ni dovoljno velik živčani prečnik da pričaju s njim. Umjesto da mu čitaju bajke, pustit će ga da sam gleda tv i tako psovkama bogati rječnik. Za to vrijeme mama će relax masažerom masirati umorna stopala, a tata će listati dnevnu štampu. Neće ga naučiti da složi igračke i odjeću, ruke da pere prije i poslije jela, da nije u redu odvaljivati vrata ormara, pertle će mu vezati do 7 razreda, a komšinici kojoj su došli u goste, umjesto da je pozdravi, popiškit će se u saksiju i otkinuti pelcer. Čokoladu koju mu ona ili bilo ko drugi pokloni, neće cijeniti, već će zagristi komadić a ostatak baciti na čupavi tepih i gacati nogama. Svaku igračku koju dobije, neće biti naučen da voli, već da se poigra s njom toliko koliko dugo traje jedna epizoda Duška Dugouška (kojeg inače ne gleda), a onda će, ovisno o kojoj igrački je riječ, pootkidati uši, odvaliti očkiće, polomiti krila. Zato što uvijek može novu dobiti! Da bi dijete bilo sretno, roditelji su tu da ispunjavaju želje. Njegov hir za njih je zapovijest!
Ako je poželio ptičije mlijeko, tata kreće u lov na pticu sa vimenom! Inače, slijedi kombinacija plača, vriske, cike, devastiranja pokućstva, šutiranja tate u cjevanicu i izjavama da ga roditelji ne vole, da bi volio da ga nisu ni rodili, da će pobjeći od kuće i slično.
Teret je roditeljima, teret društvu. Prvi ga vole i ništa ne mijenjaju u njegovom ponašanju, drugi ga ne podnose zbog ponašanja. Ipak, prvi se ljute na druge zbog toga, iako vrlo dobro poznaju karakteristike svog remek djela.
Specijalna vrsta pogleda kod klinaca, ka onom djelu police ili vitrine gdje znaju da se nalazi nutela, eurokrem ili neka druga vrsta slatkog namaza, dok konzumiraju čorbu, poparu, ili neki drugi od repertoara zdravo proizvoda.
Otac: Jedi!
Sin: Hmmmm...
Majka: Sine, kupus je zdrav. Jesi vidio kako zeko jede kupusić, pa brzo trči!? Tako ćeš i ti...
Sin: Neeećuuu...
Otac: Ajde...tvoj deda Lazo je znao sam lonac kupusa pojesti, pa samo prdio po vazdan. Ajde pa ćeš tako i ti...
Majka: Ajde samo probaj... nazor mu guraju kašiku u usta ...
dijete počinje da sa slowmotion pokretima vilice preživa zalogaj hrane i baca jasan nuteleći pogled ka visećoj
Otac: već vidno isfrustriran, pruža ruku ispred djeteta-Pljuni! ...Daj mu to govno nek jede, jebem ti onog ko mu je to i kupio!
Legendarna pošalica Dž.K.-a (Džisz Krajst, šta ste vi mislili, jebote?!) i jedno od kontroverznijih učenja istog, koje će definitivno staviti vaše "verujem veru-slavim slavu-furam tetovažu/krstaču, 'nači, koi sam vernik!" busanje u prsa na ultimativnu probu iskrenosti, ali i ispitati koliko daleko ste u stanju da u životu idete trnovitom stazom drvodelje iz Nazareta, a koliko ste u fazonu "Ma, zajebi to, ima trotoar dva metra pored...".
Elem - trol ili jedna od najvećih mudrosti ikada izrečenih? Dilema koja bi bacila u rebus i one najmudrije sastavljaoce tiketa. Uopšte, čitava Njegova Beseda na Gori obiluje filozofsko-teološkim zagonetkama, duhovno izazovnim, maltene nemogućim idejama, i to najviše u smislu njihovih praktikovanja u stvarnom životu. Navedimo samo kamenorezačko-pekarsku "Ko tebe kamenom, ti njega hlebom" i mazohističko-štokholmsko-sindromsku "Ljubi neprijatelja svog" (?!).
Isus se, svakako, nije dvoumio oko prethodno pomenutih singlova. Mislim, ipak je On (bio) Bogomladenac, Božji Sin, i slutio je da će na kraju najverovatnije biti spašen pošto na sebe bude prezueo sve grehe Čovekove...što se na kraju, jelte, metodom iz 2 u 1 i dogodilo. Ko će, međutim, uleteti za Čoveka, esencijalno je pitanje i glavna sumnja u vezi naslovnog izraza svakog iole razumnog bića tj. onog koje ne dozvoljava da mu kakve knjige ili popovi ispiraju mozak i užljebuju život. Skromno je mišljenje, pak, autora ovih redova da je naslovni Kredo, iako kontraran našoj logici i iskustvu življenja u današnjem Paklu od sveta, možda baš i zbog toga jedini putokaz ka oslobođenju od naših smrtnih tela i konačnom dolasku u ono što prost narod zove Raj, u mesto u kojem ćemo spoznati svog Tvorca - u *nas sâme*.
Lako je reći, doduše...
- Zamisli, molim te, šta mi danas dogodilo u "Jasminu"!
- Bila si milioniti kupac pa si dobila na poklon regenerator za kosu?
- Uopšte nisi duhovit, Dragoslave. Ne. Kupim ti ja tamo par stvarčica...lak za kosu, karmin, jednu booožanstvenu maskaru...al' ne brini sve je na karticu...
- Obaška se radujem...
- ...i stanem u red na kasi da sve to i platim. I čekam ja tako, a ona kasirka sporaaaa, ma užas jedan koliko spora, a ispred mene samo jedna matora babuskara sa punom korpom i ja pomislim da, dok ona ne završi, samo na trenutak pregledam lakove za nokte...pošto su im stigli novi, znaš...
- Znam, znam, kako ne...
- E. I samo što sam se okrenula, kad - eto je jedna kurveštija, staje na moje mesto u redu, zamisli!
- Sve joj jebem, c, c, c, c,...
- I kada sam joj ukazala na činjenicu da sam do tog momenta tu stajala JA i da je došla preko reda, ona se brecnu na mene i reče nešto na račun moje frizure, krmača jedna seljačka!
- I šta je onda bilo?
- Kako šta, Dragoslave?! Pa, zavalila sam joj šamarčinu da se prosula po radnji koliko je i duga i teška! Ona će meni mog Panjkovića da opanjkava...
-------------------------------------------------------------------
- Tebra, nisam znao da gotiviš rumenilo i te stvari, ahahaha...
- Ma, puši kurac, bre!
- Ne, stvarno. Ko ti radio mejkap, jebote?
- Ma, Stefke sinoć na basketu, 'teo da mi lupi bananu i zvekne me idiot slučajno po faci...
- Koliko puta to?
- Molim?
- Opalim te golim. Mislim, koliko te je puta to on slučajno zvekn'o? Ono - ili je lik težak bogalj koji nekim čudom igra za drugi tim Vizure i postiže 20 koševa po tekmi ili si ti neki sektaš-vernik koji okreće drugi obraz po uverenju...
- Jeb'o sam mu sestru, smaraču, eto zašto!!
- Znači sektaš-samoubica, a?
-------------------------------------------------------------
- Ej, draga, aj' okreni drugi obraz...čuj mene obraz, guz, hehehe...
to je pitanje koje koristim u svakoj zgodnoj prilici za to, naravno kad moj cale ubedjeno prica sa mnom, i sta god da pomenemo naravno ja nemam pojma nista, a on k'o da je dva dana mladji od isusovog magarca i da je preziveo sve moguce i nemoguce na ovom svetu... tipa skole, zivota, izlazaka, koja pica nikako ne treba mesati, onda kako smo mi danasnja omladina kerov kurac naspram njih i kako,pride, sva moja skola i fax ne mogu nikako da se porede sa njegovim od pre 30 godina...
"eeeee, znas sine, mi nismo imali kompjutere, pa nije bilo tih vasih prezentacija, slika i formula... mi smo to lepo sve peske, a sada, vi pojma nemate...samo spavate po zadnjim klupama...( ko da su sve zadnje, naravno)"
onda dodje situacija kad treba da se zameni kabal na pegli jer je riknula, a keva bas treba da mu ispegla kosulju za odelo, jer ima vazan sastanak...i tu se ja stvorim, i pre nego sto ista zajebem ili pre nego sto ista uradim dobro, cujem cuveno "ne znas ti to, daj meni,sjebaces nesto k'o uvek.."naravno sa pogrdnim naglaskom u fazonu "imas 20 i kusur godina, ja 50, tek su juce dupe naucio da obrises, a sad ces to bolje od mene".. iako je peglu uzeo u ruke zadnji put pre 10 godina, kad je pokusavao da odlepi neki cosak od tapete..... tada ja ulazim sa svojom prepoznatljivom teorijom pameti izmedju oca i sina...
"cale, kad si, vidim, strucan za sve grane ovog sveta,a i vi stariji, vidim, sve bolje znate od nas, kazi mi ko je izmislio struju...??
naravno, pun pameti "pa ko je, pa tesla naravno....!!!"
"jel' tesla??? pa sto nije onda njegov tata izmislio,a???"
...e posle ovako necega, u njihovim ocima vise necete biti za baciti, kad vam kazem ;)
Naravoučenije je pouka koja se muči da pronađe put do glave jer, ili je glava mala , pa pouka zaluta u telo, tj.u dupe, ili je pouka staromodna, pa se teško uklapa u ova moderna vremena. Zato se ponekad primenjuju metodi direktnog transfera naravoučenija ka glavi iz dupeta-makar i lopatom. Ma kako bila jasna pouka, ona za sobom vuče i neke utehe i sumnjiva obrazloženja da nije baš sve tako kako izgleda, što je rezultat industrijskog napretka, a naročito porasta proizvodnje krivih ogledala.
Crna Reka (sinonim za mentalni haos) Study Case
………………………………………………….
Rezime:
Imamo samo Crnu Reku, koja je mala, a nemamo Crno more, koje je preveliko-što je bolja varijanta, jer bi se tamo onda lečilo bar 20000 zavisnika.
Batina je iz raja izašla džabe, a za lopatu treba da se plati.
Lopata košta i do 350 EUR jer pripada egzotičnom etno nasleđu , pa su ljudi zaboravili kako izgleda. Neki su zavoleli lopatu jer su i kašiku voleli na neobičan način.
Niko ništa ne zna , a svi su sve znali. Srpski nojevi ne zabijaju glavu u pesak, nego u Crnu Reku, pa se zato i dave.
Postoje oni momenti koji kao da se stalno ponavljaju.Jedan od njih je i nesigurnost o statusu bojlera.Moš' ti proveriti da li si ugasio bojler 30 puta i opet ćeš,po ulasku u kadu i prvom kvašenju biti u nedoumici da li je ostao upaljen.Roditelji nas od malena uče da tuširanje sa upaljenim bojlerom donosi veliku opasnost od eksplozije,500% uvećan račun za struju,nuklaernu katastrofu,izbacivanje iz crkve,odlazak u pakao,itd,itd.
Zbog tih velikih rizika postoje različite reakcije na ovaj problem i nekoliko tipova ljudi prema rešenjima:
1)Hamlet
Taj ce uci u kadu,uzeti tuš u ruke,i momenat pre puštanja vode baciti pogled na bojler i poceti da razmišlja.Vreme razmisljanja se da li mu vredi da ide skroz do predsoblja da proveri da li je bojler iskljucen ili ne procenjuje se na 10-40min.Ovaj tip obicno pati od ucestalih prehlada.
2)Kockar
Suprotan Hamletu.U trenutku će izabrati jedno ili drugo i ići na sve ili ništa.
3)Gotovan
Vikaće nekog da to proveri umesto njega.
4)Mirko Cvetković tip
Ništa neće uraditi.
5)Niklas Bendtner tip
Ovaj tip se u narodu javlja još i pod imenom smotus.Odabraće sigurniju varijantu,ali će se na putu do prekidača preko kupatila okliznuti na pločicu i narednih mesec dana skupljati potpise na gipsu.
Zatvorski sleng u kombinaciji sa savešću ruskog tipa. Odležati; odslužiti kaznu. Na jednoj strani; bez imalo muke, sa lakoćom, u odsustvu savesti koja razara psihu, jede nokte do mesa i krvi, i kida zanoktice. Hodanje stazom popločanom sudbinom sušte suprotnosti od one koja je zadesila Raskoljnika, stazom koja zaobilazi patnju, muku, agoniju, bol i stradanje. Ležanje na jednoj strani je kao posledica zadovoljivanja pravde svojim alatom, bez čekanja na metafiziku i Boga, sa odlućnošću i sigurnošću razaranja nečije besavesne lobanje i neodgovornosti.
- Jesi to prao kosu?
- C, pada kiša u kupatilu pa pokis'o.
- Pa mogao si zatvoriti prozor kad već pada ukoso... Onaj sok se pokvario, treba ga baciti... Srela sam Branku sad u prodavnici, kaže uradiće mi mini-val za 'iljadu dvesta dinara, moram nekako da sklonim ove sede zulufe kad stavim naočare nakostrešim se kao rogove da imam... Usput, ove radnice ništa danas ne rade, dve njih na pet kasa. Kakva trgovinaaaaa. U naše vreme dobiješ džakovetvrdog šećera, pa ti uzmeš po magacinu skačeš na nj' , bacaš, okrećeš i kad se lepo rasturi, ti meriš...
- Bako odležaću te na jednoj strani nastaviš li sa zatrpavanjem.
Metod dostizanja Paorovog optimuma pri kupo-prodaji artikulturnih proizvoda. Zaokružuje se na prvi ceo broj ukoliko se minimalno pretekne prethodni.
Poštovanje, izvolite...
- Dajte mi kilogram i dvesta šampinjona, ali budite tačni...
U redu, evo kilo i... dvesta tri'es, je l' može?
- Molim vas, tačno mi treba, žena pravi pitu i tačno je u to uračunala ovih dvesta grama što će se baciti prilikom čišćenja...
I, bre, kakav si težak čovek, zar me teraš da ovu vagu silujem sa tih tvojim dvesta grama, da mu turimo još malo do dva kila?
- Uh, dobro, bre...
Evo, majstore, dva i sto pedeset, je l' mnogo ili ga zaokružimo na tri, to će biti četristo pedeset dinara, ili, pošto vidim da si prava ljudina, da ga izmerimo do petsto?
Čovek koga karakteriše hronična indispozicija, jer ga sve izreda smara, sve mu je isfurano, sve je lejm, od svega mu se sere i povraća.
To je npr. kad blejiš sa nekim ljudima i uključe da gledaju Ivana Ivanovića i kidaju se od smeha na njegove super fore, a ti, uzdišući duboko, kolutaš očima, jer su ti tako lejm, iako bi se možda nasmejao na nešto od toga da si nekoliko godina mlađi. Ali i to 'možda' je pod znakom pitanja. Ili kad sretneš društvo iz srednje, pa krenu da prepričavaju fore iz škole, kikoću se istim intenzitetom kao pre sto godina, konstantno preživajući neke izveštale fazone koji su te još u trećem srednje smorili, koji bi ti eventualno bili smešni kad bi se dobro nacirkao ili ustondirao. Najjače je što je njima to smešno i dok su trezni, pa postavljaš sebi pitanje kako li im je tek dobro kad se napiju. Ali ipak si fin i glumiš da ti je do jaja, da ne bi nagraisao kad počneš da negoduješ, iako ti je svaki put sve više mrsko da ih gledaš kako nimalo nisu napredovali za sve ove godine. Tad se zapitaš da nije možda i njima sve tako lejm kao i tebi, pa samo glume finoću, ali kurac -- čvokne te po potiljku pitanje 'Jel ima neko DVD sa mature da okačimo na Jutjub?'. Jebote.
Ili npr. upališ TV i koji god kanal da okreneš, a tamo se neko proserava za medalju, imaš utisak da Židovima koji gostuju kod Mire Adanje Polak ispadaju govna iz usta dok drobe o svom tegobnom životu nakon nacionalizacije imovine, a dok hipnotisan gledaš u Mirka Cvetkovića kao kakav krvook, skontaš da ga uvek čuješ kako priča nešto, iako ne možeš da se setiš da je ikad nešto rekao. Čak i ljudi koji su ti bili gotivni, sada su ti patetični, na čelu s jebenim Rambom koji grli drveće koje ionako treba da crkne. Sve ti je sranje. Onda gasiš TV i okrećeš se svojim plejlistama i kutrenju uz muziku, pa ukapiraš da imaš na stotine albuma koje nisi pustio godinama, jer te je više blam od samog sebe da ih slušaš, a kad ih negde van kuće čuješ, doživiš to kao da ti neko prdi u uši, pa te je još više blam što si to nekad slušao.
Popularne stvari su naročito sranje i teraju te da izduvaš stomačni sadržaj kroz nos, a sranje su ujedno i jer ih vole sranje ljudi od kojih ti se takođe baca pegla, pa umesto da se baviš nečim što je in i popularno, ti ideš u boćarski savez da se socijalizuješ s penzionerima, ionako izgleda da si već star.
- Brate, hoćeš da mi budeš kum na svadbi kad se budem ženio?
- Hvala, batice, ali ajde ne. Nisam ti ja za to.
- Što, bre?
- Pa znaš, svi ti naši svadbeni običaji -- znaš da su mi šit. I trubači su mi sranje, a znaš da kum treba da se veseli da bude čovek broj jedan na svadbi, ja bi' se samo skenjao kad vidim sve te leve goste koji su pozvani samo zato što su nečiji muž/žena/tetka/pašenog, a u stvari su izvučeni iz naftalina i nikad ih ne bi zvao, jer su žgadija, plus treba da se socijalizuješ s njima i uz to se i smeškaš i da budeš prijatan, a znaš da sam ja prek čovek i ne umem da budem prijatan, da ne pominjem što svi hoće da te ljube u obraz, a ljubljenje sa 100 ljudi nikako nije higijenski, plus će muzika da bude verovatno neko govno, a ne biva da idem ščepovima u ušima, iako treba izdržati nekoliko sati... Jedino da me napijete.
- Mojne brineš za to.
- Ok onda.