
Izraz koji je sinonim za totalni haos u nekom prostoru (fioka, soba, radno mesto, garaža, terasa...) Koristi se i izraz ‘Đavo bi noge polomio’.
Gotovo svakodnevni dijalog između jednog od roditelja i deteta:
- Na šta ti liči soba, sačuvaj Bože!! Kako te nije sramota?
- Šta joj fali? – dete baca pogled oko sebe.
- Kako možeš ovako da živiš, nije mi jasno?
- Ja se snalazim..
- Crvi će te pojesti jednog dana! Vidi ovo, sve natrpano jedno preko drugog. C, c, c, c. Od čega su ove mrve ovde? Bože me sačuvaj i sakloni!! Navućićeš mi tu još neke bube. Samo što nema popa s’ bradom.
- U redu je. Možeš li sad da me ostaviš na miru, imam posla!
- E, dete, dete... Šta će s’ tobom biti?
Legalizovana veza, preventiva pisanju saobraćajne kazne. Realno, koji će đavo policajcu da se reklamira. Devedesetih se u saobraćajnu i vozačku stavljalo 20 maraka, danas vizitka.
- Dobro veče, vaše isprave molim. Jeste li p...?
(Uzima i provaljuje vizitku svog kolege kome duguje uslugu da pusti još dvoje njegovih prijatelja.)
- Izvolite, doviđenja.
Konstatacija ortaka na žensku torbu prepunu stvari, dok kopa po njoj tražeći neku "sitnicu" koja je nestala u dnu torbe kao da je sam đavo odneo.
"Jebo te, bre, je l' si ti normalna, koliko stvari ovde imaš!? Video sam stanove s manje stvari u njima, tvoja torba sadrži sve moguće i nemoguće. Ti si luda!"
"Da, ali da ne sadrži ti sada ne bi imao čime da obrišeš taj slinavi nos, i onako si prevelika stipsa da bi kupio maramice. Zato vadi to što ti treba, ne žali se, i ne seri!"
Večito objašnjenje u Srba zašto je nešto propalo il' se razjebalo. Superlativ izraza "k'o za inat".
Uostalom, ko će drugi na nebeski narod neg' sâm Đavo lično. Pa, fala Bogu!
Maline i ove godine rodile krupne k'o oko kad ono, k'o za đavola - padne grád i sve uništi! Taman sam mu pozajmio pare a on, siromah, k'o za đavola - potegne pa umre.
I baš kad sam kren'o da joj ga stavim a ona, k'o za đavola - prdne i sve upropasti...! Dobijem inspiraciju, počnem da pišem, a ono, k'o za đavola - Čak Noris već definisano...
Sitan nestašluk koji iako sadrži reč đavo u sebi, nije toliko ekstreman, nego je više onako šaljive prirode, taman toliko da izmami osmeh onoga ko ga je napravio.
- Uf baš je bilo dobro dušo, moraću češće da te ’ranim medom i orasima.
- Jeste, jeste hihihihihi
- Šta je, šta se smejuljiš tako k’o pička na tesne gaće? Kakvu si sada đavoliju napravio?
- Dal’ sam napravio il’ nisam videćemo za devet meseci hihihihihi
Nešto najgore što čovek može da okusi.
U paklu ga đavo daje grešnim dušama u devetom krugu.
Bear Grylls je jednom povraćao od njega, od tada pije samo pišaćku.
Leto 39 stepeni
-Care, žedan sam ko Velja Ilić, otvori mi jednog 'ladnog jelenka.
-Nemam buraz, imam samo pola krmače, stoji tu na stolu od juče.
-Nabij je sebi u dupe!
Đavo definitivno postoji. Nema rogove, kopita, trozubac i rep, ne jebe tuđe žene, ne pije krv i ne odnosi duše Hadu. Dugačak je svega par centimetara, visok još manje a u srpskom jeziku je u "ženskom rodu". Kao i svaki đavo, ne dolazi niotkuda, samo se odjednom stvori. Može da preživi Hirošimu, Čenobilj i napad asteroida na Tunguziju zajedno. Na prvi pogled, obična letnja papuča je sasvim dovoljno jako oružje da đavola spljeska na nivo 2D animacije. Međutim, nemojte se iznenaditi, ako zaboravite da 2D animaciju izbacite napolje, i posle 15 minuta se vratite na mesto zločina, a đavola nigde nema ( u tom trenutku čujete muziku iz Halloween-a ). Okrećete se ne biste li izbegli hladno sečivo noža Majkla Majersa, ali jedino što vidite je da se mali gmižući stvor zaputio pravo u vašu sobu ispod kreveta. Laku noć.
Ako je verovati Paćinu, omiljeni đavolov greh.
Zna đavo šta radi, rezultati govore za njega, zato mu se ni postojanje ne osporava, za razliku od onog drugog.
Taština je simpatična. Daj mi minus, udario si me po egu. Neznatno, ali peče. Neću ti to reći, ponovo zbog ega koji mi ne da da pokažem interesovanje ka jednoj takvoj banalnoj stvari kao što je definicija. Umesto 'definicija' stavi ljubav, stavi nečije ime, stavi neki cilj... i primetićeš da će rečenica i dalje poseduje smisao.
Taština je istovremeno najranjiviji fragment intelekta i najjači mehanizam odbrane. Ono što nam daje dinamiku i nesavršenot. Đavolja rabota. Taština rabota. Ne donosi ništa dobro, upravo kao đavo ili tašta.
Koliko puta se uhvatiš u razgovoru kako se nadglašavaš sa sagovornikom prijateljski se nadmećući ko je više pročitao, popio, kresnuo, patio, izgubio, uspeo. Vrhove si dosegnuo uprkos drugima, a dno si dodirnuo zbog drugih. Kriv nisi, glup nisi, loš nisi. I uporno ne priznaješ nabusiti ego koji uvek tinja u nama, menja zapreminu, pod pritiskom eksplodira i opisuje te bolje nego bilo šta drugo.
Stara psovka, pjavljuje se u knjizi "Orlovi rano lete". Nema nikakvo posebno značenje, osim onog bukvalnog. A to je upravo želja da dotičnom liku kome je upućeno đavo iliti Lucifer zabije močugetinu u babu.
-Dajgle galima, čekam jebene buksne već sat vremena, a rekao je da će doći.
-Smiri se bre, vrag ti babu osedl'o, doći će. Nikad nije ispalio.
Šampion opuštenosti i flegmatičnosti. Sve mu je ok, čak i stvari na koje je normalno da popizdiš kao tasmanijski đavo i kreneš da proždireš drveće oko sebe dok se vrtiš u vrtlogu gneva.
- E, uzeću ti 5000 iz novčanika, vratim ti kad budem imao.
- Ok
- Juče sam smuvao onu malu u plavoj haljini kod tebe na žurci. Karao sam je do iznemoglosti, posle su je preuzeli i Đole i Sale.
- To mi je sestra.
- U izvini brate, nisam znao.
- Ok
- Dečko, nemam da ti vratim sitno. Evo ti žvaka.
- Ok
Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.
Kad ima - troši, kad nema - ćuti. Kad jebe - JEME, kad pije - plaća za sve. ''Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu'' (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.
Ma kulijana od čoveka. Al' ne zameraj mu se ni pod razno.
Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.
Čašica rakije koja dolazi nakon što vas supruga zgazi nogom ispod stola, a domaćin sipa još jednu mučenicu, a ona k'o sam đavo ispečena u kazanu od gvožđa iskovanog u samim dubinama Mordora, a slatka k'o djevicina duša.
Pitanje osobe koja se pravi da u životu nije čula za Cecu, Jelenu Karleušu, Ekrema Jevrića... Ako ih ne gotivi, zašto se koji đavo folira da ne zna za njih?
- Onaj Ekrem šta je pričao sinoć... Nije normalan.
- Ko je Ekrem?
- Onaj "Kuća pos'o".
- Šta?
- Gledali smo zajedno. Kako, bre, ne znaš?
- A zar bi ja trebalo da znam za neku budaletinu koja je antitalenat za pevanje i kojeg svi ismejavaju?
- Aaaa, znači ipak znaš ko je!?
Izraz koji se koristi kada neka naizgled bezazlena konverzacija između dvojice sagovornika u trenutku postane jako gadna jer je jedan od njih malo preterao u izboru reči.
Trenutak kada đavo odnese šalu.
Znam da neću izreći ništa novo, ali sam siguran da će rezultati glasanja i komentari dokazati da je ovo vrhunska prevara kojom je Đavo ubedio ljude da ne postoji.
Da li mu verujete?
Dlačice u međunožnom predjelu, koje počnu da rastu par dana nakon izbrijavanja istog. Obično, svrbe kao đavo i tjeraju ponosnog vlasnika frizurice, na drapanje i češanje.
* otava - poljoprivredni naziv za mladu travu, koja raste nakon košenja livade.
- Daj, Dejo, sramotiš me malo, ša se drpaš pred mojom kevom toliko, dovela sam te da se upoznaš sa njima, misliće da si vašljiv ili nešto! Primiri.
- Srce, jesi ti tražila da orežem šumu? Jes'se stalno žalila kako ti ostaju dlake u ustima? E pa sad sam pokosio livadu i izbila otava. Svrbi srećo moja. Svrbi.
Najčešći flešbek na detinjstvo. Ubedljivo najviše boli od svih batina koje ćeš dobiti u životu. Ako ih ikada i dobiješ. Ne bole samo obrazi, već i klinački ponos, duša. Jer, znaš da si pogrešio, bio kriv ili nevin, ćaletova teška ruka ti ne gine. Trenutak pred udarac, dilemu da li će najzad popustiti i oprostiti, prekida snažan potisak vazduha velikog dlana prema tvom majušnom licu. Ruka samog Boga. Nastaje jaz. Najkraći jaz ikada. U deliću sekunde kroz glavu ti prolaze najkontradiktornije misli ikada: Zašto sam promašio zicer na fizičkom; Da li sam ugasio svetlo u kupatilu; Da li da kažem za četvorku iz matematike; Da li je Maja iz VI 2 provalila da mi se sviđa; DA LI ĆE DA BOLI?
Hoće, boleće. Boleće kao sam đavo. I ti to znaš najbolje od svih. Boleće prvo obraz, pa jagodice, usne. Uho. I ono boli. Oči se naglo magle... Gotovo su krvave... Bol te polako preuzima...A ti ćutiš. Nemaš snage ni srca da izustiš bilo šta...Pokušavaš da zadržiš suze za sebe, jer si dečak, muškarac, budući vojnik...Ali ne ide...
Osramoćen si. Ponižen. I to pred nekim strancem. I mlađim bratom...Gledaš kevu u predelu brade...Ne možeš u oči nikako...Ćale te je jednostavno u trenutku - Uništio...
Ali hvala Mu, zbog njega si ispao ČOVEK.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.