
Opis osobe koja ceo svoj život radi. Osoba sa viškom iskustva.
- Jel idemo sutra kod Mileta, 30 godina staža nije malo.
- Tri'es kuraca, da izvineš. Kad je stigao toliko da ih skupi?!
- Znaš ti njega, on verovatno neće ni biti prisutan koliko je okupiran karijerom.
. . . . .
- Uh, kako sam sinoć do'vatio onu malu Vesnu, znači celu noć nismo spavali, hihi.
- Pa ti nisi normalan, oćeš u zatvor da odeš!?
- Ma rekla mi je da ima 18 godina, baš se pre neki dan aktivirala. Ne sekiraj se.
- Ima ona 18 godina, ali godina staža, bajo moj.
Ne ume s novcima, pa to ti je! Uglavnom ih i nema. A i reklo bi se, tako mu je najbolje. Navikao je, pa taljiga i ne žali se. A onda, kad ga nekim slučajem spopadne neuobičajena suma, stane da se rasipa, pokrije sve račune i troškove osim onih koje treba. Posle opet duva u prste i čeka ono malo redovne crkavice i mašta da prespava do prvog u mesecu.
-Šta je sa onim tvojim ćaletom? Ja malopre svratim na koju kod Mačka, a on kidisao da me čašćava ko da sam mu rod najrođeniji. Jel on vazda tako?
-Ma kakvi vazda! To jedva kraj s krajem nateže. Nema obično ni za sebe. Jel to opet pravi pizdarije, života ti?
-Pa ne bi' ja rek'o baš da nema. Stigao je i da mi ispriča kako će večeras da okreće nekog ovna, pa me i zvao na večeru. Idi ga dozovi dok se nije našikao!
-Ma ko će budali znati... Mora da je prodao onu njivu što mu je ostala, pa 'mesto da prosledi u eletrodistribuciju i primakne se nuli, sad neće da se smiri dok sve ne spička. A ošišaće mu banderu ispred kuće, još neki dan su je merkali. Lepo kaže keva: on kad ima, i ker jede šampitu! Ma neću da se bakćem, nek radi šta 'oće, ja sam s njim raskrstio još kad mi je prod'o bubnjeve!
Izraz kojim sagovornika spuštamo na zemlju i stavljamo mu do znanja da od fantaziranja nema 'leba.
-E, da imam brate sad jedno 200 jevreja kod sebe pa da odem u Spark...ono, separe, viski, ribice, konobar mi zna ime...
-E da imaš...i da žaba ima krila ne bi razbijala dupe svaki put kad skoči, nego pomeri tu tvoju poniku da mogu da se isparkiram, 'leba ti...
Klasičan diplomatski odgovor srpskog poljoprivrednika kada ga upitate da li je rodilo ove sezone. Kad vam to kaže, znači da je toliko rodilo da ne zna šta će sa tolikim prinosom.
- Mile, ima li bostan ove godine?
- Pa znaš kako, nije da ima, al' nije ni da nema.
Blokada svakog tvog pokušaja sprovođenja demokratije u kući. Izražava veliku količinu roditeljske nezainteresovanosti da sasluša tvoje argumente, jer oni (zaboga) imaju godine iskustva, a tek da vidiš kako je bilo u njihovo vreme...
-Sredi taj svinjac što ga nazivaš sobom, lenčugo jedna. Samo sediš za tim kompjuterom i ne radiš ništa!
-Ali koja je poenta da je sredim kad ću napraviti haos za pola sata?
-Čuješ li ti mene šta ti kažem? Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ima da bude cakum-pakum i da pitaš je l' možeš još nešto da središ. Jasno?
--------------------------------------------------------------------------------------
-Ustaj bre, vidi koliko je sati, noću mi gluvariš, diži se i u prodavnicu!
-Kevo, jesi normalna, pola 9 je?
-Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ako ti se ne sviđa idi pa nađi druge roditelje.
-Pa da ih bar nude u oglasima...
-Molim?
-Pitam šta treba da kupim.
Izraz "dugacak jezik" poznat je u narodu kao izraz koji se koristi za ljude koji, blago reci pricaju i suvise, i sve u pogresno vreme, na pogresnom mestu. Sto je situacija losija, jezik je "duzi". Kada "dužina" prevazidje sve granice, liže dupe!
Baba: "Sinko, makni se vise od ta komsputera, oci ce ti ispad'u. U moje vreme se...."
Unuk: "Aj, babo, ne jedi ku*rac, vidis da pisem definiciju na vukajliji, idi napušavaj nekog ko ima živce za slučajeve slicne tebi... Baš si kod mene našla da prosipaš pamet...?"
Baba: " Šta reče sinko...?", usput neka od onih retardiranih bapskih faca, sa izbuljenim očima, "ne čuje baba, crkle baterije u aparat za slu'... Ova teKnologija će n'e otera u..."
Unuk: " Kažem, baba, idi jedi govna negde drugde, ne j*bi mene u zdrav mozak..."
Baba: " Eee, sinko... da znaš kako sam ja moju babu poštovala, kad sam bila u tvojim godinama, a ti? E da te vide..."
Unuk: "Ma koj si kuac i dolazila, kad ti ne valjam... Idi, nosi se, 'de god oćeš, sam' se makne, leba ti jeem"
Baba: " Tiiiih, što ti imaš jezik, dupe da poližeš."
Unuk: " Ma, bre, luda babo, liži ti dupe, ako hoceš, men' ostavi na miru..."
S jedne strane pozira učitelj, odnosno učiteljica. S druge strane, radi ravnoteže, obično stoji najmasivnija devojčica u odeljenju, a svako odeljenje ima bar po jednu bucku. Glavna faca u odeljenju baca hejt pravo iz sredine gde se grli sa svojim vernim drugarima. Pola devojčica nosi haljinice na kojima se čitaju kompleksi njihovih majki. Mali štrebos stoji kao da čeka da bude streljan i ne grli se ni sa kim. Ganci najčešće stoji/stoje skroz levo ili desno, što je način da se pokaže njihova izopštenost iz društva. Neki od onih najsitnijih su se lepo obukli za ovaj svečani trenutak, ali džabe kad im se na fotki vidi samo pola glave. Neki spavaju, neki se glupo keze, neki čačkaju nos, neke danas ne bi nikad prepoznao, a neki su isti. Sve u svemu, ovakva slika te uvek podseti na klinačke zezancije i kako je dobro bilo kad ni o čemu nisi morao da brineš.
Vidi fotku.
Rečenica kojom se odlikuji gosti profesionalci. Zrači iskustvom i zaslužuje poštovanje. Time ćete podsetiti domaćina da vas još uvek nije ničim ponudio od kako ste mu ušli u kuću. Naravno, to je samo uvertira za ono što sledi a to je sok, kafa, slatko...
- I tako ti kažem... bla bla bla... bili smo do tetke na selu prošlog vikenda.. bla bla bla...
- Izvinte, jel može čaša vode...?
- Jaoo, izvini, ja zaboravio. Jeli ćero kravo jedna, što ne ponudiš gosta?! Oćete kafu? Sok?
- Paa, jel ima neka domaća?
Opis vrlo brzo osobe, kada hoda ne zastajkuje, kada trči ne primećuje. Nešto kao muva bez glave samo ide pravolinijski.
Опис појаве која поседује одређене квалитете које не умемо да дефинишемо, али их свакако перципирамо као нешто изванредно. Ти квалитети се каткад називају термином ''то нешто''.
- Тебра, црко ми нет, ај ми нарежеш Ексхордер.
- У, брате, добри су.
- Тај рад, батице. Пантеру штујем, као што знаш, грозно, али Ексордер има неку... живину. Коју ови немају.
=============================
- Е, дај неку порњаву ако имаш.
- Јуче сам баш скинуо 10 гига јапансkих порнића.
- Немој то боље, иду ми на живце оне азијаткиње, звуче као да их неко силује.
- Знам, али... Има то неку своју живину, ако ме разумеш.
=============================
- Тата, дођи да ти покажем слике с журке.
- Дај да видим.
- Ово ми је другарица Наташа.
- Габор, терај даље.
- Ово је Милица.
- У, јеботе, гробље.
- Баш си безобразан. А ово је Рада.
- Е, она ти је већ фина пичка.
- Цениш?
- Ма, да. Ал' ти си боља, да се не лажемо.
- Што мислиш?
- Па, она можда боље изгледа физички, али... Ти имаш ту неку живину.
Израз који се, покренут носталгијом или навиком, користи да назначи супериорност застарелих квалитета одређених објеката у односу на оне модерније. Другим речима, то је "оно нешто", што вас том објекту враћа сваки дан, без обзира на његову генералну непрактичност или постојање, условно речено, бољих алтернатива.
- Шта то радите?
- Играмо СВОС.
- Шта?!
- Сензибл Врлд оф Сокер, јебени фудбал, видиш ваљда.
- Изгледа срање, што не играте нешто новије?
- Зато што ово има душу!
Izjava izrevoltirane osobe kojoj pred izlazak u grad savetuju da mu konobar otvori pice pred njim da mu ne bi nedaj boze nasuli drogu!
A daj baba reci mi vise gde je to mesto gde dele drogu dzaba da idem odma!
Pa da je tako prvi bi "Joca vena" cuo za to!
Прво питање које средњошколци поставе професорци Српског језика када им саопшти која је следећа лектира.
Професорка: Следећа лектира је ''Ана Карењина''.
Ученик: Колико има страна?
Професорка: 1600
Ученик: Аууу, дебела...
Професорка: Свиње су дебеле, а књиге опширне!
Gleda majku, bira ćerku. A potpuno mu svejedno koja će pristati.
zet Brusa Vilisa i Demi Mur
Kad bi se šalili i nemoguće, ali dobro za nadahnjujući popodnevni razgovor uz ceđenu pomorandžu ili pivo u zavisnosti od potrebne količine onog hormona sreće.
Prosečna pripadnica svog pola može da ima neoborivu sigurnost snagom svog znanja u strukturu antirid kreme od borovnice, u zanosni miris L' eau de toilette od cimeta za jesenje dane ili u performanse ljubičastih dvanaestica od satena sa čipkom pozadi, jer to u svakom pojedinačnom slučaju uvek jeste "kao stvoreno za nju" ali ne i u pristajanje onog muškog stvora uz njen karakter, potrebe i stajling da se ne izrodi sumnja ni jednog trena. Uostalom, bez sumnje nije zanimljivo, i nema potrebne (pre)doziranosti za ono bar nepogrešivo verovanje u njegov osećaj za romantiku. Jer, Taj Čuveni (uvek u nekom periodu i dobro čuvani) Gospodin On, sve zna. On baš sve zna, bitanga, tako uznemirujuće bude blizu i može mnogo da popije, priča o svojim podvizima, sopstvenom penjanju liftom ili stepenicama uspeha i o ortacima sa kojima deli mišljenje da se žene lože na njih i smeje se, a oči mu budu prelepe; govori o nekom zajedničkom horizontu, da ona i on budu još srećniji gde god se nalazili jer su zajedno, reči su lepe, podrazumeva se da su zajedno. Seks? Odličan. I sličan i različit bude za nju, a njegovo odsustvo onda ona dopiše na onoj belini između redova usmenih saopštenja sećanjem na njegov parfem, srculencem, ili još jednim cipelama.
Priča "o nama" je ispunila svoju svrhu.
-Ne, nemoj mi prići, hoću izdaleka... jer sreća je lepa samo dok se čeka!*
*neko mi je jednom rekao da je ona bila lezbejka. Ima logike.
Суптилан начин за рећи некоме, да стање у коме се налази захтева психијатријско медицинску дијагнозу.
-Брате, у задње време када видим старије жене просто полудим, замишљам како голи беремо цвеће а онда је на латицама руже спавам у Rč..
-Лепо је то цвећару, само.. је л' има то твоје стање на латинском?
Urbana legenda među Srbima da postoji "kompijuter Pentium 5" koji "ima neki naš rođak", "koji ćemo mi kupiti jer je to najbolji kompijuter" ili "naš rođak ima Pentium 5, ali mi čekamo da izađe još bolji Pentium 6".
Kako su Srbi znali ustvari samo za Pentium i ako kažeš da imaš komp, drug će te pitati "Koji ti je Pentium?", a naravno, ne vredi da mu objašnjavaš da pored Pentiuma postoje i druge vrste.
Noob: Brate, koji ti imaš kompjuter?
Geek: AMD Athlon 2 Ghz, 1 GB RAM-a...
Noob: Ma brate, koji ti je to Pentium?
Geek: Pa... Može se reći da je kao Pentium 4.
Noob: Brate, to je sranje, meni će ćale da kupi Pentium 5!
Geek: Kako kad Pentium 5 ne postoji?
Noob: Šta jedeš govna, ima ga moj brat od strica i to je najbolji kompjuter na svetu!
Geek: Zbogom pameti...
Izraz se koristi pri opisu događaja sa nezasitim ženkama koje sada moraju da dožive pročišćujuće iskustvo.
- Je li, sine, šta je bilo sinoć sa Mirelom, baš te zažareno gledala tamo kod šanka?
- Pa vodila me posle kući... da me gleda.
- Idi: da te gleda?!?
- Aha. Pocepao sam joj gaće na pola pretsoblja, i golu je namestio na trpezarijsku stolicu. Dobra stolica, solidna, od bukovine.
- Mojne da kenjaš da je bukovina?
- Razumem se u drvo, slušaj dalje: jednu nogu joj naslonim na sto, drugu na radijator, raskrečim je ko svetu Rimljani Paraskevu ... ili je to bila Evdokija? Nema veze, glava joj padne tamo iza naslona, ne može da drži glavu. Ja se upro o stolicu, udobno mi, mogu da ja nabadam kao torero mladog bika u predigri koride. Procurelo do poda, ona se obeznani. Istresem ga u nju, i legnem na kožni kanabe.
- Dobra priča. Baš umeš da pričaš, plastično, ono, mislim, doživljajno...
- Nije kraj: ona dođe, legne na mene. Meni vrućina, malo je pomerim. Tu pričamo jedno frtalj sata, kad ona uzme mačora u usta. Mačor odgovori brzo, i tu je naguzim tako da joj levu nogu popnem na naslon za ruke, malo asimetrije uvek oživi situaciju. Znoj joj se sliva niz leđa: snošaj produženog trajanja, normalno... Pred kraj počne da vrišti. Prozori bili otvoreni, ona kaže: Blago meni, pored prozoraaaa... zagrcne se od naboda. Neka prozora, kažem ja.
- Jadna devojka...
- Nije jadna: pričamo mi tu, slepljeni ko šiptarske krpe na sladoledžijskom štandu u ponoć na porečkoj rivi, kad ona počne: "Hm, Miško, znaš, imam jedan problem?". Koji je kurac sad, pomislim, da joj nije neko bolestan pa joj treba kinta za lekove? "Koji problem imaš, maco", procvrkućem ja. "Pa", kaže ona, "mislim... veliki problem". "Nisam mislio na veličinu", spustim ja diskusiju u realne okvire, "mislim: šta te muči?" "Pa", nastavi ona da žilavi , "mislim...". Tu ja skapiram: "Pa ti nisi svršila?!?" I tu ona zasija okicama!
- Au, jebote, pa šta ćemo sad?
- Kako šta "ćemo"? Šta ti tu imaš da radiš koj moj? Uputim joj ja tu jedan pogled koji sam pokupio od Gari Kupera u "Vera Kruzu" sa Bertom Lankasterom, ono kad se spremaju na poslednji dvoboj kog će Lankaster završiti u prašini, i kažem: "Bejbi, daj mi minut vremena". A onda dodam: "I potrudi se malo za svoj orgazam, nemoj da mi gotovanišeš tu...". I ona se baci na blajv ko koker na porciju mesnih kuglica... Ne znam jesam li ti pričao da kokeri ne umeju da stanu dok jedu, mogu da prsnu ako im ti stalno doturaš hranu, to je zbog neke digestivne anomalije koja...
- Daj ne seri sa psima, drž' se teme!!!
- Dobro, dobro... i tako ti ga ona tu polira jedno 15 minuta... i Krstivoje se podigne iz mrtvih. I da vidiš: uzmem da privlačim onu stajaću vešalicu za sakoe, prazna vešalica, stajala pored kanabeTa, podmetnem joj pod pregib kolena, noga joj visi kao otkinuta, napali me ono stopalo... ja se uprem o parket, dobar, čist parket, lakiran...
- NE SERI PRIČAJ!!!
- ... i krenem da joj ga guram u rč! Mirela zavrišti i baci se prstima na kliću, samo mlati glavom. Prozori otvoreni, komšije već sigurno pozauzimale poze sa grickalicama po svojim sobama... al ko ga jebe. Ima da mre ženska, sama je tražila!
Bokser kad skine majicu neki te svetac gleda sa njegove plećke.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.