
Fraza koja se uz određeni nastavak, koji varira u zavisnosti od situacije, koristi za posmevanje osobi kojoj
ne verujete.
- E zvali su me juče iz Inter Kopa, traže elekrtičara za stalno.
- Aha.
- Ozbiljan sam!
- Jeste, a ja sam juče diplomirao.
Svaki glavni jebac u americkim filmovima bar jednom kaze tu recenicu. Kaze je obicno nekom luzeru koji ga pita za savet tj. sta bi on uradio na njegovom mestu.
Luzer: "imam problem sa popularnoscu, smrc, smrc..."
Jebac: " i ja sam jednom davno imao slican problem"
Luzer(sav iznenadjen i znatizeljan): "i sta si uradio?"
Jebac: "opljackao banku, srusio par aviona, jebao Pamelu,srusio skolu... Ali to sam samo ja!"
Rečenica koju kreiramo po sopstvenom izboru u datom trenutku.Služi da spustimo sve one nakurčene klince i pokažemo gde im je mesto.
Primer 1:Kad sam ja vijao curice,ti si se igrao u pesku i jeo pačija govna.
Primer 2:Kad sam ja pio pivo,ti si se na sisu 'ranio.
Rečenica kojom se pokreće višečasovna rasprava o "Farmi", u krugu ljudi od kojih niko nikada nije gledao istu.
- Kakav besmislen show, "Farma". Čuo sam kako je... bla, bla, bla... Naravno, ne pratim ja to, samo sam čuo.
- Da, a ja sam čuo...
...
Posle nekog vremena:
- A setite se kako su 36-og dana, u 17:37 rekli...
(masa se smeje, niko i dalje ne prati "Farmu")
Ljudi koji su sjebali sito i rešeto. Vršili ekspediciju na Mesec, završavali medicinu i elektrotehnički paralelno, bili frajeri svog vremena... I što je najbitnije uvek su tu, kad najebete.
-Joj bato, zaljubio sam se mnogo:
-E kad sam ja prošao kroz to. Pa sam od te ribe roknuo kevu, bila dobra matorka, mlađu joj sestru, a i ćala bi da se bunio. I da vidiš kako ljubav pusti.
-Zamisli juče, dočekam prvi tiket, 20 soma.
-E kad sam ja kroz te vode prošao, ubodem u 10-tom minutu nadoknade, za 70000 i onda sve stvaim na rulet. Ljudi oko mene gledaju, a ja ladan, znam i ako puknem, da ću novi tiket da sastavim.
Nebulozom na nebulozu. I to ne jednu nego par. Argumentacijom besmisla komentarisati najčešće, naravno i ovom naslovu sasvim identične besmislice koje bagra ima kao aman neke jake argumente.
I ništa od svega tog ne bi bilo da je Perica otišao u policiju. Ali policije nema. Nema ni Perice, tu su samo neoborive činjenice kao dokaz dobre volje i širenja optimizma među narodima. Komentari *Ja sam iz Srbije ali...* i *Ja poznajem mnoge Srbe i družim se s njima* daju džek pot vašim socijalno-društvenom aktivnostima, izaziva orgazmične talase oduševljenja okupljenih i jedno veliko ALILUJA.
Sad ste prihvaćeni. Sad možete da nastavite da uživate u klipovima Aprijateljske muzike, gledanju Aprijateljskih utakmica pa čak i da složno drkate na Selmu Bajrami, Severinu i Cecu zajedno sa Čedom, Stipom i Fadilom. Jer sad ste drugari.
Brate, razumemo se. Kužiš frend, bitno je da se mi razumijemo. Ma kontamo se, jarane... šljap šljap šljap bitno je da se kontamo.
To što nikakve veze sa životom nema ko je odakle da bi komentarisao muziku Anadolije ili boju purpura na mošnici vilinog konjica to nema veze, daj bratu ruku u kolu nek' se uhvati s nama i uživa.
Primljen si. Niđe veze.
Samo mali broj odabranih ljudi rađa se na visokoj nozi, živi k'o bubreg u loju i ne poznaje osjećaj brige za egzistenciju, nego se proserava po balovima, velikim dočecima i uber-nakićenim slavama na kojima pokazuju svoj osmijeh koji je jednako pravi koliko i sise sporedne glumice u meksičkim sapunicama. Imaju raskoš, novac, ali i prazninu u duši, a misle da su uhvatili Boga za muda.
Ostali dio žgadiluka muči se od rođenja, živi 'rđavo iz dana u dan, ali je opet veseo i radišan unatoč tome što jedva krpi kraj s krajem. Ta rulja zna kako živjeti život sa par maraka u džepu, kreditom čija je rata trećina mjesečnih primanja i platom koja kasni k'o usvajanje gradiva kod gastarbajtera na tečaju stranog jezika. Živ se čovjek na sve navikne.
- Ups! Pardon, stadoh vam na nogu. Znate kako je, tek sam dobio ove nove cipele od tetke iz Austrije, pa se još nisam navikao na njih, treba vremena da se razgaze. A i ja slabo pješačim, većinom se vozim autom.
- Ma nema veze, ja sam sa sela, navik'o sam da mi stoka staje na noge.
Наши ћалци, у њихово време, били су највећи трситељи. Шмекери који су шетали и по 5 риба дневно. Недељом су хладили јаја прегрејана викендом, а могли су попити као чета војника стационирана у Сахари 1944. године.
Кеве су, наравно, биле фине и васпитане, умерене, женствене и пре свега невине.
Истина је у ствари просек. Били су просечни, баш као ти и ја. Просечно пијем, просечно се зезам и просечно теслачим једну рибу. Задеси се некад и две. Ал јеботе...
Мој матори је у моје време китом армирани бетон ломио!
U konkretnom slučaju - ništa ni od majke ni od drugarice
Prekor oca u trenutku svađe sa sinom, kojim ga podseća da je, između ostalog, morao da trpi njegove smrdljive pelene dok je bio beba... Međutim, i sin uzvraća istim.
- Besramniče, ja sam ti pelene bre menjao!
- Pa šta, za 30 godina menjaću i ja tebi!
keva u zabludi, a cerka nece da joj staje na zhulj...
Тугованка концлогораша.
- Где си, Џошуа!
- Нисам више. Сад сам Б-10223.
- Аха. А где нам је Рамадан?
- Није више Рамадан. Сад је Ц-54330.
- Што смо ми Б, а он је Ц?
- Па, цигојнер.
Suptilni način da izraziš svoje podsvesne želje i to tako da te niko ne osuđuje. Ne osuđuju te jer su ionako same po sebi uglavnom previše nerealne da bi se ostvarile i niko se ne oseća ugroženim. Ali ipak, ostaje neka trunka zadovoljstva, tračak nade da ako je neko uradio nešto nemoguće, možda si ti ipak zaista izgubljen unuk kraljice Elizabete, najstariji i drugi u redu za presto, posle onog njenog matorca od sina, naravno.
-E, Bane, pitao sam je da izađemo posle tri godine. Odjebala me je ali ipak sam kralj!
-Pa ne verujem, ako si ti nju išta pitao, onda sam ja trideset pet godina mlađi Hju Hefner.
-Dobro, nisam pitao, ali sam hteo!
_________________________________________________________________________
-E, Cune, juče sam sreo Džona Titora! On je stvaran! Ponovo se vratio kroz vreme i baš došao ovoga puta iz 2059. u Srbiju duzme neke tehnike, kaže da su skoro uspeli da oprave atmosferu za 30 procenata.
-Aha, a ja sam onda Šeri koja voli da nosi kariranu suknjicu i to samo uz crne, lakovane viskoke potpetice, uz bež, NE BELU košulju!
-E, ali stvarno mislim da je to bio on, čekaj, jesi se ti to depilirao?
-E, vidi avion!
Песма за "шишање" гастербајтера.
Кафанчина на путу за Гелзенкирхен.
После безуспешног таљигања песама са свог новог албума, новопечени певачић-пицопевац већ почиње да стрепи од газда Микија познатог по томе да је пола певачица са наше естраде гулило колена у његовој канцеларији, као и пола певача који су изашли са поломљеним ребрима услед лоше вечери.
Гости сморени гледају на сат. Сав знојав певачић претура по свом нотесу тражећи песму, кад одједном почиње: "Отишао сам одавно , више нико ме не слуша, ја сам једна, ја сам једна напаћена дууууша"
У кафани настаје општи лом. Избезумљени гастербајтери "зову туре", пије се виски , ломи се инвентар.
Eto, pošto sam uspešni privrednik, političar, reditelj, roditelj, orintolog, dobrotvor i mecena ja sam još i pesnik. Aj još to da napomenemo, onako, uz kurac. A što da ne, što da nisam pesnik, kad me Bog za sve dao i kad sam umetnička duša. Izdao sam 3 zbirke i Miki Manojlović čitao na prepunoj književnoj večeri izražajno stihove o Ćordolu na kom sam odraso i rodnom selu gde sam provodio leta. Dobio sam i nagradu, evo je ovde, uramljena, pored diplome od Crvenog krsta kad sam predo tri para usranih pantalona posle one dobre pijanke kod Miće Megatrenda. A jes, zna Mića da napravi parti hehe.
- Dobro večeeee, jaoo malo kasnim, da se ne pozdravljam sa svima...
- Sedi kumo, sedi, evo tu, pored našeg poznatog...
- Ijaooo dobro veče, drago mi je, Žaklina!
- Drago mi je, Vasko.
- Hehe Vasko, baš neobično...
- (Hehe Žaklina, baš kurvanjski...)
- Molim?
- Ništa, kažem, hoćete malo vina?
- A, može, može...
...
- I tako, prepodne nadograđujem nokte, popodne pravim nakit, imaš me na fejsu, dodaj me, lajkuj molim te, ima i nagrada, a čime se ti baviš?
- Paa ja sam pesnik...
- Pesnik?! Pa da, imaš dugu kosu...(!) Haha pa i ja sam pesnikinja, imam izdatu zbirku, onaj kritičar mi pisao kritiku kako se zove... Lampard... Ja sam ti baš umetnička duša... Znači mi smo i kolege...A jesi ti nešto objavljivo? Mogu ja da ti sredim... A čime se ovako baviš?
- Pa pišem... a i s vremena na vreme prevodim...
- Ma pitam te gde radiš?
- Ne radim nigde, Ždraklina, povremeno imam...
- Ijooo mukica, pa dobro šta ćeš, biće bolje, težak ti je život nas umetnika heheh aj videću ja preko muža nešto, ako oćeš, mogu da te zaposliM u trafici...
Često izgovarana rečenica od strane lenje osobe u pokušaju da se izbegne izvršavanje pojedine dužnosti. Ovo se može smatrati čistom psihologijom, jer se u većini slučajeva situacija uspeva preokrenuti u korist te osobe.
Miodragoljub: Mnogo sam gladan, ajde molim te izađi i kupi nam da jedemo.
Miodragoljubinka: Ma idi ti, ja sam prošli put.
Miodragoljub. Dobro, ajde, ja ću.
Izraz koji se neizostavno pojavljuje u konstatacijama starijih nam sugrađana, kada se dogodi da ih televizijska ekipa u bilo kom kontekstu nešto priupita na ulici
-Ne mrzi Vas da po ovoj mećavi dođete na pijacu?
-Pa šta ćete, to je jedino što radim. Inače, ja sam penzionerka, pa tako malo dođem da kupim zeleni, i vratim se kući da se grejem
***
-U ovim godinama igrate fudbal?
-Šta ćete, u dobroj sam formi, a imam vremena, inače, ja sam penzioner, pa tako volim da drugujem sa svojim ispisničkim društvom
***
-Sa 80 godina ste položili vožnju?
-Da, šta ćete, nisam znala šta da radim, moja najbolja drugarica živi u drugom gradu. A i inače, ja sam penzionerka, pa imam vremena, iako sam svu ušteđevinu dala za ispit.
***
-Gospodine Petroviću, u sedamdeset petoj godini planirate ekspediciju na Kilimandžaro?
-Ne, nije mi to naporno. Ja se osećam kao mladić. Inače, ja sam penzioner, pa dok još imam vremena, da ispunim svoju davnašnju želju.
Ukoliko ste postavili ovo pitanje verovatno niste značajna ličnost.
-Gospodine mesta su numerisana, milom vas ustanite i sednite na svoje mesto
-Je l' znaš ti ko sam ja? Ja sam bre Petar Petrović nekadašnji prvak u bici.....
-Drago mi je, sada ustanite
Uvodne riječi neke bakute koja se opasno sprema da kudi današji sistem vrijednosti ili da primjeti nagli napredak tehnologije.
Kad sam ja bila mlada, nije se kući dolazilo u 3 ujutro sa korzoa...
Kad sam ja bila mlada,nije bilo veš-mašine već na potok, pa riljaj...
Била је врло напета утакмица, до самог краја.
Сваког момента је неизвесно, па се ознојиш и од гледања исте.
- Црни ти, на шта личиш? Гола си вода, смрдиш на неку знојчину.
- Ма иди бре, гледао сам Арсенал, идиоти као и увек губили, и добише 3:2 на крају...
- Па какве то везе има?
- Има, како нема, Казорла две пречке погодио; ознојих се као да сам ја играо тамо са њима!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.